Svilu su više nego uspješno zamijenila najlonska vlakna, no fetiš je ostao.
1930. godine režiser Josef Von Sternberg je snimio film pod nazivom Plavi anđeo. Čista klasika. U ulozi barske plesčice nastupila je Marlene Dietrich i bila proglašena ženom s najljepšim nogama na svijetu. Da bi bile doista najljepše, Marlene ih je obukla u svilene čarape s podvezicama. Tek su tada postale magnet za muške poglede, kome se bilo nemoguće oduprijeti.
Ako je Marlene svukla čarape, to je učinila s točno određenom svrhom: da zavrti glavu profesora, koga ga je glumio Emil Jannings. Kada se profesor kao u transu dotakne njenih svilenih čarapa i kada mu Marlene dozvoli da ih svojeručno obuče na najljepše noge na svijetu, Jannings postaje doslovno njen rob. Ništa čudno, statistički je utvrđeno kako muškarci ocjenjivanje žene obično započinju dolje. I zatim pogledom klize i vrludaju među oblinama njenih nogu, putuju preko stražnjice, gdje se zadržavaju neko vrijeme s uživanjem, a zatim obuhvate bokove, detaljno prijeđu njenim poprsjem i potpuno na kraju se zagledaju još u lice.
Svilu su u međuvremenu više nego uspješno zamijenila najlonska vlakna, no fetiš je ostao. Američki fotograf Elmer Batters, koji se svrstava među virtuoze fetišističke fotografije, u uvodu izuzetne fotografske monografije rječitim je naslovom From the Tip of the Toes To the Top of the Hose opisao što je to što od ženskih nogu učini fetiš: "Natkoljenice ne smiju biti koščate, koljena trebaju biti ljupka, a listovi izraženi i dobro razvijeni. Peta mora biti zaobljena, a luk stopala, koje neka bude u cipelama s visokom petom, dug i snažan. Prsti neka budu savitljivi i vragolasti. Tek tada će crna najlon čarapa postići svoj maksimalni učinak, kome je nemoguće odoljeti."
Elmer Batters se u lov na modele zaputio još oko 1947. godine i život posvetio fotografiranju ženskih nogu i stopala, obučenih u najlonske čarape. Danju je slikao, noću razvijao. Budući da niti jedan od mainstreamovskih muških časopisa nije želio objaviti njegove fotografije, ranih se šezdesetih godina sam upustio u izdavaštvo. Tek su rijetki razumjeli i cijenili njegovu opsesiju. Do kraja šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih pomoću vlastite je fotoarhive za različite izdavače osnovao još časopise poput Black Silk Stockings, Sheer Delight, Leg-O-Rama, Nylon Doubletake, Tip Top i Thigh High, koji su si ubrzo stvorili krug vjernih kupaca i redovitih čitatelja.
Časopis što ga je sam izdavao nosio je naziv Leg Art i poput svih ostalih na početku se morao boriti s niskim proračunom, a zatim i sa cenzurom. Zato se Batters umirovio, ali samo do 1981. godine, kada je Dian Hanson u časopisu Leg Show ponovo otisnula negove rane radove. Elmerov fetišistički pogled na ženske noge u najlonkama postao je zakon. A mi njegovi vjernici. Za učvršćivanje u vjeri osim Battersovih fotografskih monografija njemačkog izdavača Taschen preporučujemo i Flyntov mjesečnik (odnosno internetsku stranicu) Leg World.
Max Modic za Sexation.info
Post je objavljen 20.10.2008. u 13:34 sati.