Kako izgleda moja subota?
Dignem se nešto kasnije nego radnim danom, a to je oko 7 sati. Popijem kavu s mužićem i lagano se oblačim da bi već u 8 bila u kupovini osnovnih namirnica za idući tjedan. Dođem doma oko 9,30. Popijem ostatak kave i počnem kuhati ručak.
Ovu subotu sam radila moj izmišljeni specijalitet koji je malo kompliciran, ali jako fini. Ako netko hoće probati, evo recepta:
pola kile krumpira
kila patlidžana
pola kile fileta oslića (smrznutih)
peršin
češnjak
maslinovo ulje
sol
papar
dva jaja
deci mlijeka
Krumpir se skuha u ljusci. Patlidžan se oguli, nareže na ploškice i prepeče sa svake strane na teflonskoj tavici bez masnoća da omekša. Oslić se odledi i prstima se izvade košćice, ako ih ima. Kuhani krumpir se oguli i nareže na ploškice. U vatrostalnu zdjelu se na dno stavi maslinovo ulje, pa se slaže red krumpira, red patlidžana, red oslića. Zatim se posoli, popapri, istisne češnjak, posipa s nasjeckanim peršinom i slaže ponovo red krumpira, red patlidžana, red oslića, sol, papar, češnjak, peršin i na kraju krumpir. Sve se prelije s razmućenim jajima u koja se doda deci mlijeka i malo soli. Zapeče se u pećnici na 200 stupnjeva 40 minuta.
Prilog: zelena salata
Juha: po želji. Meni je najdraža gusta juha od mrkvice.
I tako sve ja to spetljam za jesti. Ručamo u 12. Operem suđe. Operem zube. Odemo spavati. Vrtim se u krevetu. Dignem se u 14. Kuham kavu. Popijemo kavu. Idemo popraviti sušilo za veš. Jebemo se s tim sat vremena, al popravimo. Zatim se jebemo sa štokom od sobe kojeg smo zapunili s pur pjenom, pa je trebalo sada višak odrezati nožem. I već je 16 sati. Mužić se baca na svoje poslove, a ja na pospremanje stana. Moram se žuriti sa usisavanjem jer svekar ide spavati prije 19 sati. A usisavanje traje li traje. Bole me leđa sumanuto. Cijelo vrijeme psujem u sebi prokletih 90 kvadrata stana. Konačno je usisavanje gotovo. Mijenjam posteljinu. Brišem prašinu. Perem wc i kupaonicu. Već je 19,30. Ostaje mi još pranje podova.
Leđa me bole još više. Sva sam se preznojila. Jedva čekam da se legnem pred televizor. Dolazim s kantom i krpom u sobu i pitam mužića gdje će biti.
- Idem u kuhinju. – veli.
- Kako ideš u kuhinju? Kako ću oprati pod u kuhinji?
- Pa, pitala si me gdje ću biti. Idem u kuhinju nešto jesti.
- Daj se strpi još deset minuta. – preklinjem.
- U 8 i 15 je film. Nećemo stići.
- Onda neću prati pod. Jebe mi se. – burno reagiram sva očajna.
- Dobro, onda ću biti tu. – veli i izvali se na krevet.
- Što me stalno požuruješ? – govorim kroz suze.
- Ne požurujem te. Pitala si me gdje ću biti i lijepo sam ti rekao.
Odem oprati pod. Prokletih 90 kvadrata. Fuck...
Mjesto da platim 200 kuna ženi za čiščenje, a ne da trošim četiri sata na nekaj kaj će opet biti prljavo drugi dan.
Post je objavljen 20.10.2008. u 12:10 sati.