Godina je 2012. Japan više ne postoji. Nakon što je državna uprava zabranila posjećivanje salona sa video igricama prije, za vrijeme i nakon posla, cjelokupna populacija sinkronizirano je počinila suicid. Članovi državne uprave i njihove obitelji harakiri su počinili dan kasnije. Sinkronizirano. Teritorij bivše države Japan privremeno je dodijeljen Amerikancima jednoglasnom odlukom američkog kongresa. Na tom teritoriju Amerikanci će naseliti ljudske klonove, te će svako malo na njima ispitivati nova kemijska i biološka oružja, a Europska unija potpomognuta voljom somalijskog naroda neće više strahovati od novih ratnih razaranja svjetskih razmjera.
Govnolend u isto vrijeme, ali u drugoj vremenskoj zoni, ne strahuje od potencijalnih kataklizmičkih događanja. Ovdje se nitko ne ubija, pa i da vlastitu majku pronevjeri na pokeru i sličnim zabavnim igrama na sreću. Od kada je državna uprava zabranila pušenje cigareta u zatvorenim javnim prostorima, nekako su govnolenđani postali nervozniji, pa je gradonačelnik, da ih razveseli, vlasnicima javnih objekata dozvolio da posjetiteljima dozvole pušenje spolovila unutar tih istih objekata bez snošenja ikakvih sankcija, a sve to u svrhu nekakve moralne satisfakcije nepravedno zakinutih pušača. Sankcije ponekad snose samo snošajni snobovi jer im oralna satisfakcija nije dovoljan nadomjestak za okrutno ukidanje njihovog omiljenog kancirogenog hobija. Gradonačelnika često na gala večerama bockaju sa pitanjem puši li i on katkad kada zađe u neki od govnolendskih lokala. On to uvijek odlučno zaniječe i kaže : NIJESAM!
Taj Japanac, nekako je još žući od kada je došao u Govnolend. Lako mu je bilo biti velik u Japanu. Ali hajde neka bude malen u Govnolendu, pa da ga vidim! Uostalom, nije on jadan kriv što je bio na putovanju po Europi kada je Japan kao zemlja nestao. Nakon što je ugledao ljepote močvarnog raja za koji su mu prodali priču kako u njemu i dan danas obitavaju mitska zmajolika bića, odlučio je ovdje ostati živjeti. Ime mu je Koso Oki, radi u srednjoj školi gdje predaje francuski jezik, sve svoje kričave košulje kupuje u China shopu, a najdraža tv voditeljica mu je Ida Prester.
Upoznao sam ga tako što sam mu jednom prilikom u prolazu na ulici dobacio Pizzicato Five, a on je uzvratio sa Blake Carrington. U istom trenu me kupio svojim izvrsnim poznavanjem bendova sa ovih prostora. Od tada smo ekipa i, mogu vam uistinu bez imalo straha priznati, najartističniji multikulturalni trio na planeti. Kažem trio, jer bez Đrka to ne bi išlo. Nedavno sam mu spašavao živu glavu po tko zna koji put.
Jedva smo stajali na nogama Koso Oki i ja tu večer oronuli od pića kada se na vratima prepunog kafića pojavio on, Đrk. U zadnje vrijeme puštao je svoju plavu kosu da izraste nastojeći izgledati poput Kurt Cobaina. Koso Oki je imao poludugu smeđu kosu, dok je ja uopće nisam imao. Uglavnom, dvije cure su nam se nabacivale osmijesima sve dok se Đrk nije pojavio na vratima, a nakon što je on ušao, definitivno su shvatile kako smo mi Smashing Pumpkinsi i navalile na nas. Na Đrka je skočio njihov prijatelj zamijenivši ga za basisticu benda, te ga odvukao prema wc-u. Kada smo ugledali dva murjaka kako ulaze u kafić da bi upozorili na preglasnu usranu funky soul glazbu koju debilni DJ vrti svakog jebenog vikenda, pomislili smo da je Đrk spašen, ali uvidjeh da je bilo samo pitanje vremena kada će murjaci biti premlaćeni, pa sam iskoristio trenutak nepažnje, uletio za mix pult i pustio od Cavea Deanna. Ljudi su pomahnitalo, sa rukama na ušima, stampedovski istrčavali na ulicu spašavajući živu glavu od sotonske njima nepoznate glazbe. Đrk nije morao pušiti tu večer, a policajci su u ime zakona zaplijenili Caveovu singlicu.
Eto, takav vam je naš japanski život u Govnolendu, otprilike.
Post je objavljen 20.10.2008. u 01:30 sati.