Marketing
Rerum vulgarium fragmenta*
Društvo mi pravi "Achille's last stand", pjesma koja priča o ponovnom uskrsnuću (na kratko) glazbe neponovljivih Zeppelina. O uskrnuću, znaći o nadu o novoj stranici. Nema boljeg načina za pisanje ovog nočnog posta. To znači da puno govori o meni koji slušam tu pjesmu kad je vuneno. Dali sam na kraju samo neki optimist koji u nešto duboko vjeruje: da se dobro dobrim uzvraća (znaći uvjeren u postojanje nekakve karme ili sam borac i naprosto se nedam ma koliko očajno stanje bilo na nekim frontama. Na kraju ispada da se moje vjerovanje u neponovljivosti nečeg tako lijepog kosi sa vjerovanjem u to da će sve biti dobro. I tako lelujam između jednog i drugog vjerovanja koji se međusobno isključuju. A ja sam isto bedak koji sam sebi komplicira stvari izmišljanjem nekakvih strujanja koji se međusobno iscprljuju. I sve me to vraća na početak. No danas sam u potpunosti proveo bezbrižan i ugodan dan pa se pitam sada navečer jeli to zatišje pred oluju? Jer mnogo sam se puta uvjeravao da sam korak dalje i nakon nekog događaja koji otrkivaju moju slabost shvatio da se nisam ni pomaknuo. Moram priznati da me pomalo živcira ova auto psihoanaliza. Neću dirati lava ako spava.
Da vidimo što mi sutra nosi novi dan.. bit će dobro za početak da bude sunca.
Jeli tko zna kakvo će vrijeme biti jutros na Primorju? 
*istoimena zbrika Francesca Petrarche se na nadovezuje na ova moja razmišljanja, možda sam uzeo naslov da bi ispao pametan ha! 
Laku noć svim ljudima dobre volje prije nego kolabiram za kompom
Post je objavljen 20.10.2008. u 01:01 sati.