Pregled posta

LADIES OF HONOUR: AYAAN HIRSI ALI

Ayaan Hirsi Ali napisala je knjigu 'Nevjernica'. U toj knjizi Ayaan Hirsi Ali opisuje svoj život od djetinjstva provedenog u Somaliji, Saudijskoj Arabiji i Keniji (uključujući građanski rat, iskustvo iz izbjegličkog logora i da, obrezivanje), preko bijega u Europu pred dogovorenim brakom, do svog položaja zastupnice u nizozemskom parlamentu i prijetnji smrću koje je počela primati nakon što je napravila 10-minutni filmić 'Pokornost' s redateljem Theom van Goghom, kojega je upravo zbog tog filma ustrijelio pa priklao islamski fundamentalist, što je izazvalo građanske nemire i paljenje džamija u Nizozemskoj prije nekoliko godina, ako se možda sjećate.



Zašto pročitati Ayaaninu knjigu?
Kao prvo, smatram da je Ayaan faca. Ayaan je lijepa, pametna i hrabra. Premda je jedni (muslimani) nazivaju islamofobičarkom, a drugi besramnom oportunisticom, valjda zato što je iz socijalističke stranke prešla u liberalnu koja joj je omogućila ulazak u parlament (mislim, jebeš takvog oportunista koji zbog prijetnji smrću završi 24/7 s policijskom pratnjom), meni je Ayaan totalna faca. Uopće me nije briga što je radila u američkom neokonzervativnom Institutu za slobodno poduzetništvo, nije me briga ni da se utvrdi da ona uopće ne postoji i da je knjiga nečija izmišljotina, mislim da je čak i tada treba pročitati iz nekoliko razloga:
-jer izvrsno, korak po korak, doslovno školski, opisuje i objašnjava kako korupcija i represija vlasti dovode do razočarenja i nepovjerenja u državu kao takvu, odakle je malen korak do prepuštanja raznoraznim religijskim fanatizmima i fundamentalizmima koji ljudima nude barem nekakvo uporište i nadu;
-jer isto tako izvrsno i korak po korak opisuje kako se, u društvu gdje su im zanijekana bilo kakva prava i slobode, žene osjećaju krajnje frustrirano, a budući da im je svijet sveden na prostor između četiri zida, nemaju gdje niti na kome iskaliti svoju nesreću i frustraciju nego unutar kuće i na vlastitoj djeci, što je klasična priča o tome kako žrtve zlostavljanja i same postaju zlostavljači i nastavljaju krug u beskraj;
-jer odlično dočarava probleme društva koje je put od željeznog doba do modernizacije prošlo u nepune dvije generacije, što nikako nije dovoljno da se iskorijene raznorazni klanovski običaji koji su ljudima nesumnjivo bili vrlo korisni, štoviše možda i nužni za preživljavanje dok se živjelo nomadski u pustinji, a danas su se samo loše pritajili pod egidom moderne države i prešutnom zaštitom religije;
-jer pokazuje da je vrlo opasno multikulturalizam i pluralizam doživljavati kao svete krave, jer nije svaki običaj kultura niti je svaki običaj ljudsko pravo, a tolerancija bi trebala imati granicu u tuđoj netoleranciji i točka;
-jer se zalaže za to da država preispita premise na kojima počiva tolerancija manjinskih etničkih skupina u Europi i njihovog načina života (indikativna je epizoda s Marokankom koju muž redovito tuče, na što se ona nikada ne žali, ali zato stalno pizdi kako je nizozemsko društvo rasističko i kako je svi gledaju čudno kad uđe u trgovinu zato što je tamne boje kože. 'I ja sam crna, ali mene nikada nitko nije čudno gledao', kaže Ayaan i zaključuje da u ženu vjerojatno ne bulje zato što je tamnoputa, već zato što joj je lice puno modrica);
-jer pokazuje kako smo mi na Zapadu obične razmažene pičke, jer da, da, konzumerizam je sranje i Amerika je zla i sve to skupa, ali izgubili smo potpuno iz vida kako dobro živimo i kakve nam sve mogućnosti ipak nudi naše društvo u usporedbi s dobrim ostatkom svijeta, i da, mislite što hoćete, ja bih bila najsretnija da živim u društvu gdje se kriminalom smatra ne poništiti autobusnu kartu i gdje moram državi platit kaznu jer sam limenku bacila u pogrešan kontejner za smeće;
-i jer pokazuje da je najveći civilizacijski doseg Zapada, na kojem počivaju apsolutno svi drugi dosezi, znanstveni i ini, RAZDVAJANJE RELIGIJE OD DRŽAVE, jebali vas u guzicu državni vrtići s integriranim religijskim programom.

Dodatno je zanimljivo pročitati Ayaaninu knjigu jer se Hrvatska u razvojnom smislu nalazi otprilike na pola puta između Somalije i Nizozemske, što nam omogućava da odlično kužimo reprezentativne probleme i jednog i drugog svijeta.
I ako vam se ne zgadi život, svijet i čovječanstvo kao takvo na dijelu knjige kad u izbjegličkom logoru kenijski vojnici siluju somalsku izbjeglicu koja je došla tamo sama, bez zaštite ikakvog muškarca i klana, a onda njezini Somalci bježe od nje ko od kuge jer je obeščašćena, onda stvarno imate problem. A imate ga i ako vam se ne čini jednom od najjezivijih na svijetu sljedeća rečenica Ayaanine bake, koja ide ovako nekako: 'Žena bez muškarca je kao komad loja ostavljen na suncu, sva gamad će nahrupiti i gostiti se i raznositi je komadić po komadić dok od nje ne ostane ništa.'
Ali nije sve tako crno. Ima i urnebesan dio u kojem Ayaan, na nagovor prijateljica iz Etiopije, u Nizozemskoj prvi put odluči prošetati gradom bez vela i ostane totalno zapanjena činjenicom da se svijet i dalje kreće, autobusi voze, ljudi rade svoj posao i nije došlo do kaosa jer su se svi muškarci uzbudili i obuzeo ih je đavo, štoviše, nitko je uopće ni ne gleda. Ali Europljani nisu pravi muškarci, misli si Ayaan i ode iskušati sudbinu među bosanskim izbjeglicama u azilu gdje i sama boravi. Ovi je, naravno, ne fermaju pola posto i mirno nastavljaju razgovor s djevojkama u kratkim hlačicama i majicama. Ayaan se prosvijetli.

Btw, 'Pokornost' se može pogledati na YouTubeu, i kad vidite taj filmić koji je, barem iz moje perspektive, malo dosadnjikav i čija je provokativnost zapravo tako nevina i poluamaterska (zlostavljane žene na čijim su tijelima ispisani stihovi Kurana gdje se govori o podređenosti žena), dođe vam da se stvarno upitate kakve to vrijednosti jedan takav film može ugroziti do mjere da njegov redatelj završi ubijen na ulici.
Odakle takva mizoginija, odakle takav strah, odakle takvo nakaradno poimanje časti?
Sociolozi?
Salman Rushdie?
Anybody?



Post je objavljen 19.10.2008. u 20:57 sati.