Marketing
RECENZIJA: ROBIN THICKE
Na svom drugom studijskom albumu Robin Thicke dobio je napokon priliku predstaviti se široj publici, nakon što je njegova Lost Without You dospjela na Billboardovih top 20 te 1. mjesto r&b top liste singlova. Nije album bio ništa senzacionalno, no uspio je pokazati da potencijala ima. U međuvremenu je napisao pjesmu za Ashanti i Lil Waynea (pojavljuje se i kao gost na njihovim albumima), te Jennifer Hudson (Giving Myself, jedna od najboljih pjesama s njenog albuma), pa je (osim što se radi o dobrim pjesamam) možda bilo za očekivati i neku suradnju na njegovom albumu. Međutim, tek se Tie My Hands (feat. Lil Wayne) pojavljuje na albumu.
Robin je dobar pjevač. Osjeti se i utjecaj Gayea i Wondera i Timberlakea. Ugodno ga je poslušati na dobroj pjesmi. No dobrih pjesama je malo i bojim se da je njegov talent ograničen na tek nekoliko dobrih pjesama po albumu. Istina, The Sweetest Love mi je vjerojatno najbolja njegova pjesma uopće (na sreću, to je i sljedeći singl), no takav se trenutak nažalost na albumu ne ponavlja. Pa čak ni približno takav. Ako isključimo Magic, pjesmu koju ste već odavno mogli čuti. I nije da su pjesme loše. Jednostavno su dosadne i ponavljaju se. Kao da slušate jednu te istu pjesmu cijelo vrijeme. I čak nije da su slične melodijski. Nego eto...kao da u interpretaciji dobivaju isti identitet. Tu je i neizostavni "ooooh baby".
Something else? Mmm...Pretty much the same. Za nijansu čak lošije od prethodnika, rekao bih.
OCJENA: 3
Post je objavljen 19.10.2008. u 19:19 sati.