Kad sam počinjala pisati blog, imala sam striktan plan o čemu ću pisati, kojim redoslijedom, da to jednog dana ne bude samo kupus – salata različitih dojmova, već da ima svoju glavu i rep, da se vidi moj razvoj kao čitatelja i da na kraju krajeva, jednog dana i ja mogu ukoričiti svoje blog – postove u nekakvu laganu zbirčicu koja bi se zvala „Uđite u kraljevstvo čitateljsko“ ili nešto jednako strašno (no eto, ideje se rađaju dok čovjek govori o njima, a ako smislim nešto bolji naslov – tko zna?) Međutim, to nije išlo onako kako sam planirala: jučer sam razmišljala o Poeu, prekjučer o književnoj kritici ili tko zna o čemu, a danas razmišljam o simbolici imena kod Bulgakovljevih likova iz Majstora i Margarite.
Postoje knjige koje možete čitati kad imate dovoljno obrazovanja da ih možete razumjeti: ja sam uživala u Majstoru i Margariti i kad sam ih prvi put čitala s 15 godina, ali mi neke stvari tada nisu bile jasne niti sam imala adekvatno čitateljsko iskustvo da bih odlike toga djela mogla bez zadrške cijeniti.
Jedna od tih stvari jest i činjenica da imena Bulgakovljevih junaka nisu izabrana slučajno, a pritom osobito mislim na one „zločeste“: Behemota, Azazella, Abadonu i samog gospodara Wolanda.
Behemot je u romanu divovski mačak koji hoda na stražnjim nogama. No to ime označava i biblijsku neman koja se spominje u Knjizi o Jobu, a označava zvijer, odnosno veliku životinju, odnosno izrazito snažno stvorenje. U drugim književnim djelima Behemot je opisivan na različite načine.
Azazello je u Knjizi o Enaku posrnuli anđeo koji je ljude naučio pravljenju oružja i nakita, a on je također odgovoran i za to da su žene naučile bojiti svoja lica, tako da je upravo on u Majstoru i Margariti dao Margariti kremu kojom je namazala tijelo da bi postala privlačna i da bi se osjećala dobro u svojoj koži pri ponovnom susretu s Majstorom. Azazel se također smatra smrtnikom koji si je oduzeo život nakon Božje kušnje i time postao Sotoninim slugom. O Azazelu ima puno književnih referenci u kojima je njegov lik tumačen na različite načine. U Majstoru i Margariti pojavljuje se u liku čovjeka s istaknutim očnjakom.
Abadona, koji se spominje u Majstoru i Margariti, najčešće se spominje kao anđeo bezdana ili Uništitelj, a opisan je kao blijedi muškarac čiji pogled ubija.
Woland je Sotona, najkraće rečeno: on je vođa te šarolike družine, a njegovo ime Woland (još i Valand ili Faland) je njemačko ime za Sotonu koji se pojavljuje u nekoliko starih legendi o Faustu. U Majstoru i Margariti predstavlja se kao putujući mađioničar koji dolazi u Moskvu.
Još bi se puno toga moglo reći o Bulgakovljevim junacima, pa i o samima Majstoru i Margariti (za koje se pretpostavlja da su sam autor i njegova treća supruga), no to ostavljam za neku drugu priliku ili za nekog revnijeg čitatelja.
Post je objavljen 22.10.2008. u 04:09 sati.