Sam Isus je Onaj koji gladuje u gladnima,
žeđa u žednima i plače u zaplakanima.
Poput Isusa, mi trebamo postati jedno s ljudima,
postajući im jednakima u svemu, osim u grijehu.
Isus je postao toliko bliz siromašnima,
da je sam uzeo obličje sluge.
Naša vjera u Isusa mora nas voditi u ljubav,
a ljubav nas mora voditi u služenje.
Ali, služenje je nemoguće bez molitve.
Naša djela ljubavi nisu ništa drugo nego djela mira. Činimo ih s većom ljubavlju i djelotvornošću – svatko u svom vlastitom radu i svakodnevnom životu: u vlastitoj kući, u vlastitom susjedstvu. Jer uvijek je isti Isus koji govori: “Bio sam žedan, ali ne vode, nego mira … Bio sam gol, ali ne bez odjeće, nego bez dostojanstva koje pripada tijelu muškarca i žene … Bio sam beskućnik, ali ne bez krova nad glavom, već bez srca koje razumije i ljubi.”
Kada si pun radosti, žurno želiš ići činiti dobro svima. Radost je mreža ljubavi kojom lovimo duše – budući da smo puni radosti svi nas vole i žele biti u našemu društvu kako bi primili svjetlo Kristovo.
Isusova Radost je Sjaj Sunca Ljubavi Njegova Oca.
Isusova Radost je Nada za Vječnom Srećom.
Isusova Radost je Plamen Goruće Ljubavi.
Ne možeš imati Radost bez Žrtve.
Ljubav za drugoga – to je Radost. “Svi će znati da ste Moji, po ljubavi koju imate za druge.”
Post je objavljen 19.10.2008. u 16:56 sati.