Život piše najčudnije priče. Jedna od njih je da svaka odluka nosi svoje posljedice, bile one dobre ili loše. 6 osoba dijeli istu sudbinu, 6 osoba sudjeluje u predstavi na čijem kraju ne piše happy end.
Jedan dan misliš da je nekome stalo, drugi dan shvatiš da je, ali nekim savim drugim osobama.
Poneseni trenutkom, ljudi zaborave da svojim odlukama utječu na druge. Jedan od glumaca cijele te predstave pokušava popraviti stvari, no, i on je sudjelovao u svemu tome. I on je kriv. I on snosi posljedice.
Svi mi rečenicu prijatelji do groba previše uzmamo k srcu. Netko kome je stalo ne ponaša se kao da si njegovo vlasništvo. Netko kome je stalo ne treba vremena da razmisli i odluči. Svi poznaju sve, nitko ne poznaje nikoga.
Na kraju svega, nitko se ne izvuče bez posljedica. Netko shvati da mu cijelo vrijeme lažu, netko shvati što je učinio, netko shvati da je upropastio sve, no najtužnije od svega, ostaje onaj jedan koji nije ni svjestan u čemu je sudjelovao.
Nije to sve, naravno da nije. Kako nastaviti dalje?
Svi smo mi ljudi, svi griješimo. Nitko nema snage prvi reći žao mi je
Ljutnja s vremenom nestaje, istina. Ali i kada prođe ostaju uspomene. Dobre ili loše. Zato... Vaky, Neno, Tonka, Mox, Ja, Meteja i druga Tonko, recite, dali je vrijedno toga?
Izgleda da sam ja prva...
Post je objavljen 19.10.2008. u 15:50 sati.