Marketing
A mogli smo bolje
Imali smo moć navike,
Obaveze iz običaja.
Rituale iz dosade.
Razgovor iz učtivosti.
Imali smo niti koje su nas razdvajale,
Kao istok i zapad, kao rođenje i kraj,
Ono nešto između, nedefinirano,
A u oba oka stalo i još mozak nahranilo.
imali smo srca vjetrom očišćena i prozračena,
Paučinu skinutu sa svih zidova i zajvesa prošlosti.
Ogromne apetite za nedostižnim i debelo razmimoilaženje...
I sve uredno spremljeno, složeno i odloženo
U onu posebnu ladicu bliske nedodirljivosti.
Imali smo sebe, strane i nepoznate,
Obilježene u prolaznosti vremena
Tek zarezom, koji i spaja i razdvaja.
Postojanje u ambitusu trajanja,
Od jučer do sutra rastegnutu monotoniju,
Doslijednu sebi i potpuno neobzirnu.
Imali smo težak zadah ustajalosti,
Plutajući kao plovci na udicama nelovkama,
Tek ovlaš bačenim, radi mira i reda.
One naše jutarnje kave u totalnoj šutnji,
Odlaske i dolaske po ustaljenom raspredu,
Obroke s nogu ili samo u prolazu,
Okrznut pogled u žurbi i odmore
Uz dva TV prijemnika, sa različitim programima.
Zajednički krevet, uredno zategnut i namješten
I sebe u njemu, sa uvijek okrenutim leđima.
Bili smo dva klauna, bezglasna i našminkana,
Obično sa osmijehom i nekom sjetom u očima.
Korov smo bili na nekim do tada plodnim oranicama,
Zgaženi izdanci nekoć obećavajuće ljetine,
Što se ni žetvom snova nismo znali pogostiti.
Kao nevažeće karte u tarotu, kod naborane gatare
Odlagani negdje daleko, gluho bilo, sa strane,
Nama je grah uvijek pogrešno padao,
A linije ljubavi na dlanu nisu se podudarale.
Jer nismo htjeli, ili nismo znali, sad je nevažno.
Nas dvoje smrtnika, kao dvije obične budale,
Nismo znali cijeniti to što se imamo, što dišemo,
Nego smo kucali na neka nova, neotvorena vrata,
Da nam poklone pažnju i obljube nas, dok suzno uzdišemo.
A bilo je dovoljno samo ruke pružiti,
Iskrenim osmijehom srca se naoružati,
I sve smo nesuglasice time mogli razoružati.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 20.10.2008. u 00:02 sati.