Kako većinu tema za blog pokupim s grupa, s propovijedi, sa seminara i sl., tako sam i ovu pokupio s jedne grupe. Tema grupe je bila “Autoritet“. Da ne prepričam cijeli događaj, spomenut ću da je je jedna osoba s te grupe rekla kako sve crkve [nešto], a onda sam ja rekao da ne sve crkve jer [neka crkva] [to] ne. Onda je on rekao da, ali oni nisu tradicionalna crkva, oni su “slobodna zajednica“(?!?). Od prije sam primjećivao da se dobar dio ekipe iz moje crkve prema tim “slobodnim zajednicama“ odnosi malo čudno. Kad sam ovo čuo, malo sam se zamislio.
Tradicionalna crkva bi trebala spadati u neku katoličku ili protestantsku podskupinu. Time se ta crkva može pozivati na određenu povijest, tradiciju, priču o utemeljenju i ostale često nebitne stvari. Obično te crkve nastaju kada misionari otiđu negdje i onda tamo “posade“ crkvu. Skemija se prostor, neki ljudi se obrate, misionari rade tamo dok crkva ne stane na noge (to je barem moja ideja cijele priče). Kako onda nastaju slobodne zajednice koje najčešće nisu uopće vezane za ni jednu denominaciju? Pretpostavljam da se nađe netko tko baš ne voli denominacije i isto tako ode “posaditi“ crkvu, samo što onda ostane u njoj. Te crkve se onda ne oslanjaju na tumačenja neke denominacije, nego se mole i traže božje vodstvo u odluci oko toga kako će crkva funkcionirati npr. večera gospodnja, oblik bogoštovlja, evangelizacije... (isto tako, ovo nisam išao provjeravati, ovo je moja ideja svega toga s obzirom na moja sadašnja saznanja). Zašto bi onda ta “slobodna zajednica“ vrijedila manje? Po ovome što sam napisao, može vrijediti samo više jer nije ograničena time da se mora držati neke tradicije i vući za sobom greške određene denominacije nego kreće iznova. Za to vrijeme tradicionalne crkve se moraju boriti s tim kako da se uvedu promjene jer je redovita pojava da se većina članova uljulja u svoj komfor i postane mlako, a bunit će se na svaki oblik promjene (da samo vidite probleme kad smo u crkvi dobili novi miks pult).
S druge strane, nisu ni te “slobodne zajednice“ idealno rješenje. Često se u vodstvu nađu duhovno relativno nezreli ljudi koji nemaju autoriteta niti pomazanja za raditi takvu službu i onda se desi da crkva ide u krivom smjeru i da nema discipline. Još veći problem je duhovno pretjerivanje, kada se prestane razmišljati o stvarnosti i fokusira samo na duhovno što je, iz mog iskustva, katastrofa jer crkva ne ide nikamo. Pojavi se neki realni problem i što ćemo? Ajmo se svi moliti. Ajde. I svi se mole i nitko ništa ne poduzima i, naravno, nema rezultata.
Nisam ni namjeravao dati odgovor na pitanje koja varijanta je bolja. Po meni je žalosno da “starija“ zajednica na taj način gleda na “mlađu“ (kao da manje vrijedi), umjesto da ju potpuno podrži kao što jedno djelo Boga i zaslužuje.
Post je objavljen 19.10.2008. u 11:00 sati.