POSTANI JEZERO
Jedan je stari učitelj imao učenika, koji je imao navadu žaliti se na sve i sva - ako ne na ovo, a onda na ono. Jednoga dana učitelju dokipi to žaljakanje na sudbinu i poredak stvari. On pošalje učenika po sol, naumivši mu na opipljiv način objasniti pogrešku njegova stava.
"Uzmi sad pregršt soli, i spusti ju u čašu s vodom", reče guru.
Učenik tako učini.
"Pij", naredi učitelj.
Učenik malo otpije, i ispljune.
"Kakvoga je okusa"?
"Preslano je", reče učenik.
Guru mu tada naredi da uzme istu takvu pregršt soli, i da ju baci u jezero. Učenik tako učini.
"Zahvati sad od jezerske vode, i pij", naredi učitelj.
Učenik zahvati čašom od jezerske vode, i otpije.
"Kakvoga je okusa"?
"Svježega".
"Osjećaš li sol"?
"Ne".
Guru tada uzme ruku mladića, pa mu reče:
"Bol života nalik je na čistu sol; ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje točno uvijek ista. Međutim, okus slanosti i gorčine ovisi o posudi iz koje piješ svoj bol. Sve što možeš učiniti jest da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero".
(Indijska priča, prijevod V. K.)
Guru - na sanskrtu, učitelj.
PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić
----------------------------
Post je objavljen 19.10.2008. u 05:22 sati.