Kotrljaju se misli razbacane
Niz kamene stepenice života,
Kao kamenčići uspomena
Brušeni morskim valima.
Vjetar se zapliće u čemprese.
Zapjenjeni valovi se kočopere,
Kao krijeste gizdavih pjetlova,
Noseći pregršt nemira u okrilju.
Rasute mi kose odmaraju
Pod sjenkom stoljetnih borova.
Cvrčak mi ponos ispjevao,
Zvijezde mi uspavanku pletu.
Naslonjena na kameni zid sjećanja
Dozivam djetinjstvo rukama želje.
Dijete sam zaspalo ispod najvišeg jablana
Što sivo-plavom bojom snove sanja.
Kad se probudim, sa puštenim korijenjem,
Nahranit ću svoje kapilare mineralima sedre,
I mahati rukama opore i tvrdolisne česvine,
Dok mi usne sazore, sočno raspuklim šipcima.