Nakon večerašnjeg trijumfa nad Beograđanima 68:64 Žuti su na 50% učinka. Pred 1500 ljudi naša ekipa je uz mnogo muke došla do veoma važne pobjede koja nas drži na traci u ovom periodu kristaliziranja stanja na tablici.
Pobjeda je izvojevana teško - FMP je vodio, na poluvremenu je bilo minus 5. Samardžiski je bio enigma za žutu postavu, kako u poentiranju u reketu, tako i u skokovima - svom double-double učinku od 12 poena i 15 skokova dodao je i tri asistencije, a ni Labović i Protić nisu bili zastrašeni tuđim parketom. S jakom centarskom igrom i zonom FMP je zaključao prilaz košu. Tu se naša igra prebacivala na bekovsku konjicu, Štemberger s 19, Shannon s 18 i Grant s 16 poena su načimali prednost gostiju, a odlučujući faktor bila je i solidna obrana Žutih + nedostatak koncentracije srpskog kluba koji je rezultirao s njihovih 16 izgubljenih lopti. Inače, nakon četiri kola, jedino je Hemofarm primio manje od nas (pet poena manje), i polako nam se čini da je u novom Piksijevom konceptu obrana osovina naše igre. To smo slušali od svakog trenera dosad kao predizborno obećanje, a izgleda da smo se konačno uozbiljili. Poljak se izgleda polako budi, dok je efikasan bio i Mario Delaš kojem je ovo bila prva utakmica u kojoj se od njega zahtijevala ne potpora, nego obavljen posao. Kao prva četvorka upisao je osam poena iz šest pokušaja, uz šest skokova, dva asista, dvije osvojene i dvije izgubljene lotpe. Nije mogao bolje motivirati ozljeđenog Bruna na povratak u formu - zasad ima daleko bolji učinak od francuskog reprezentativca. Vrkić je prošao nezapaženo, za 11 minuta tek jedan skok u napadu, a ostatak statistike je "grad duhova", kao i kod Batine koji je u devet minuta upisao tek jednu osvojenu loptu.
Sve u svemu, usprkos tome što izgleda dosta muku mučimo s napadom, jedna stvar koja je sjajna je da smo kapitalizirali prednost domaćeg terena i pretvorili tu potencijalnu energiju u realnu psihičku snagu: ušli smo u egal u zadnjoj četvrtini i u izravnoj utrci prvi stigli na cilj - a to su situacije koje smo zadnjih godina (pa i u prvom kolu protiv Zadra) redovito gubili! Stoga ova pobjeda najviše služi kao vrijedna cigla u gradnji pobjedničkog mentaliteta. Ono što želimo gledati je ekipa fightera, a ne ekipa luzera koji se predaju kad je najteže. Bravo za Žute, bravo za Piksija, a mi se okrećemo idućem izazovu, a to je Crvena Zvezda u Beogradu!
AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! !
Post je objavljen 18.10.2008. u 22:17 sati.