Zatvaranje vrata? Vjerovatno ćete se zapitati kakva sad vrata i kakvo zatvaranje. Danas me jedna od najvažnijih osoba u mome životu potaknula na razmišljanje o svemu što sam radila i bila. I to je zvučalo zaista ružno. Pogodilo me je iako ni sama sebi ne znam objasniti sve stvari koje sam u životu napravila. Zato sam odlučila sebi pokušati objasniti, a tada ću možda lakše sebi i oprostiti i ta će mi osoba, jedna od najvažnijih u mome životu valjda moći oprostiti i zaboraviti. Zatvoriti ta vrata. Jesam li nekada bila loša osoba? Vjerovatno nisam, bila sam ovo što jesam, ali pod nekim drugim okolnostima, okružena nekim drugim ljudima koji me nisu imali volju ni želju upoznati onakvu kakva jesam. Nisam zapravo ni ja njih. Nedostajalo je ono što sam se usudila pustiti iz sebe tek mnogo kasnije. Trenutak kada sam otvorila svoje srce spremna voljeti nekoga koga nisam rodila. Taj trenutak je za mene bio i predivan i zastrašujuć istovremeno jer sam se neprestano bojala boli i kraja svega, uvjerena da se meni ne može dogoditi ništa dobro, ništa zbog čega mogu biti sretna, a da nije vezano uz moje Princeze. Možda sam zbog toga radila sve ono što jesam, da se sačuvam od te boli i te patnje. Ali, kako u svemu postoji neka kozmička pravda, mene su i bol i patnja sustigle i pregazile na način za koji sam mislila da čak ni ja ne zaslužujem. I kada se to dogodilo pomislila sam da možda ipak nema smisla. Mogla sam opet postati onako nekakva, onakva kakva nisam voljela biti, onakva kakva zapravo i nisam bila. Bio bi to onaj lakši put. Možda? Ali nisam. Odlučila sam ipak izabrati onaj teži put. Onaj put u kojem se voli, iskreno i beskrajno. Put u kojem se bojite više za život osobe koju volite nego svoj vlastiti. Put u kojem se bojite da ćete se jednog jutra probuditi i da više nećete imati ljubav za koju ste bili spremni sve učiniti. Ali ćete na tom putu nasloniti glavu na rame te osobe i pomisliti da je to jedino mjesto na svijetu kojem pripadate. Da su ti poljupci jedini koje u životu trebate. Da je taj zagrljaj jedini koji vam vraća mir kada vam se čini da je sve oko vas krenulo pogrešno. Izabrala sam taj put u kojem ću i voljeti i na kojem ću se bojati da ne izgubim tu ljubav za koju sa spremna učiniti sve. Jedna od stvari koje na tom putu morate, ako se za njega ipak odlučite, je i ta da zatvorite sva vrata koja su iza vas ostala otvorena. I da se ne okrenete i ne virkate kroz njih. A ja ću, ako je potrebno, zamoliti osobu koju volim da mi bude podrška u trenutku kada ih budem zatvarala i da mi oprosti sve što je iza njih ostalo, pa ću i ja lakše oprostiti sebi i možda se manje bojati puta koji sam izabrala. I da me ipak podsjeti kako je taj put ispravan i vrijedi svakog koraka koji ćemo zajedno njime proći. A ja ću mu samo reći da ga volim i da se bojim i da je to sasvim normalna reakcija:).
Lagana
Post je objavljen 18.10.2008. u 21:37 sati.