Danas sam došao u moralnu krivnju.
Naime dajidžin sin je bio kod mene i tražio je da uključim kopiter. Mali ima 4 godine, nedavno sam ga podučavao bojama i slovima u Wordu, a dosta lako sam putem Google-a pokazivao slike životinja kojih bi se on dosjetio.
I tako danas je htio da pogleda kakvu igricu. Ja baš nisam gamer, niti mi je računar sposoban za neke velike igre.
Tako sam uključio trial za Beach Head Desert War, imaju 4 levela sa dosta pucačine, tenkovi, helikopteri, avioni i kamioni koji su za malog najzanimljiviji.
Međutim rafalajući po vojnicima koji su trčali na moj bunker, dijete me je zapitalo zašto viču (vojnici su ispuštali smrtne hropce u igrici).
Pokušao sam mu objasniti da ih boli kad pucam na njih. Onda sam pokušao da popravim stvar objašnjavajući mu da je ovo igrica i da su ljudi nacrtani i da moram da pucam jer oni (vojnici) bacaju bombe na mene, ali da "popravo" (dijete možda ne zna ni pojam za riječ realnost) samo budale pucaju i da pucanje nije dobro.
Naravno takve igrice su kreirane da zaokupe mozak pa sam teškom mukom našao nešto nenasilno a zanimljivo jer je Aqua Bouble ne može da se mjeri sa zvukom rešetajućeg mitraljeza i eksplozija raketa ali eto izgleda od malih nogu čovjek zadovoljno pljeska poput njega (četverogodišnjeg djeteta) kada uz prasak helikopter eksplodira u zraku pogođen raketom. Ne znam da li sam ukaljao jedno čisto srce danas ali imam osjećaj da sam pogriješio sa tom igricom.
Post je objavljen 18.10.2008. u 20:03 sati.