Marketing
pogodi tko te polizo...
lica prolaze oko mene, lica s lažnim osmjehom...
to je tako jadno...
pretvarati se da si nešto što nisi...
shvatila sam da nisu svi ljudi onakvi kakvim se predstavljaju...
jednostavno 30-ak minuta razgovora promjeni kompletno razmišljanje o nečem... doduše godine su mi bile potrebne da bih shvatila kako ljudi mogu biti okrutni i da nije svetako divno i krasno kao što sam mislila da je...
znala sam ja i prije da je to sve takvo kakvo je ali si nisam hjela priznati...
neki ljudi uvijek prođu bolje od onih drugih...
gledam one podmićene profesore... uopće im nije stalo do ostalih ljudi... jej netko plati da bude kirurg i sad operira i amputira desnu nogu umjesto kažiprsta na lijevoj ruci... i naravno ljudi su bogati...
i onda dođe neka osoba koja je hvala Bogu pametna i ne uspiju ju ničim podmitit i šta će onda... tužit ga... čute ja sam njemu dao koji milijunčić i on je uzeo a nije napravio ono šta sam mu rekao... to je jedan moram priznati vrlo opravdan argument =)
Došla je jesen... lišće je žuto, crveno i (nažalst nije) ljubičasto...
kada se vjetar počne poigravati krošnjama i bacati lišće (kako bih ja rekla namjerno) prema meni i osjetim kako mrsi moju kosu tek tada znam da je jesen... hehe sad slušam večeru za pet i u pozadini je pjesma od brusnica (doduše to je britanska grupa pa je i naziv na engleskom a meni se ne da pisati) obžavam ih...
Nisam baš inspirirana ničim pa je post malo manje moj post nego inače...
ajde pozdravljam vas... puno... i ispričavam se zbog svog (manje)dobrog posta...
i slikica za kraj (weee ja slikala):
e i da razlog naslova je kad sam bila u zagrebu prošli petak je netko bubnuo pogodi tko te polizo i uz to je slijedila jedna jeziva priča pomalo morbidna i perverzna (u potpunom smislu znaći uvrnuto i te stvari)...
još jenom pozdrav
Post je objavljen 18.10.2008. u 19:58 sati.