Mi piloti smo VELIKA djeca koja se cijelog života samo igraju. Na početku karijere (jer smo premladi) igramo se igračkama koje su nam na raspolaganju – avioni. Velike i opasne igračke, vrlo zanimljive, dušu dale da se sve i svašta isproba. Prednost ovih igračaki je da su (jer još uvijek ne znamo sve o toj igri) skoro pa nesalomljive.
Slijedeća igračka (malo smo odrasli) su nam žene. Za razliku od aviona to su krhka, nježna bića, puno sofisticiranija, zahtjevnija. Nažalost potrebno je jako puno vremena da to i shvatimo, te se i prema ženama vrlo često ponašamo kao da su neslomive. A kad ih slomimo, poput svakog djeteta gubimo interes za tu igračku i tražimo novu ...
Vrhunska igračka nam je život. E, tu su ona prava uzbuđenja, tu se zaboravlja sve ostalo, tu je adrenalin na maksimumu, tu je sve ono radi čega u tom trenutku postojimo. Život nam je najdraža igračka i ova igra nam nikada ne dosadi. Uvijek joj se vraćamo ili barem sanjamo o njoj.
Naravno, kao i sva djeca, brzo mijenjamo raspoloženja pa time i ponašanje i interese. Zato smo poznati kao «ženskaroši», kao skloni alkoholu, raspuštenom ponašanju, a istovremeno smo romantičari, pjesnici neba i oblaka, recitatori ljubavne poezije, slikari pejzaža i obožavatelji lijepih žena... Ali! Sva djeca vrlo brzo gube interes za igru i igračke, krše svoje igračke.
U našoj igri najkrhkija igračka su žene. Jako puno smo ih povrijedili i dugujemo im poneku ispriku. Oprostite nam, ta mi smo samo VELIKA i vaša djeca.
Savjet: ako se ikada zaljubite u pilota, budite mu igračka za koju nikada neće izgubiti interes. Btw, kad se pilot prestane igrati životom (što ne prežive svi) imat ćete stabilnog, romantičnog, pažljivog pa i poželjnog partnera. Ja to svakako nisam – prekinuo sam prerano igru!
A tako mi je dobro išlo...
Post je objavljen 18.10.2008. u 16:10 sati.