Zove me Isko Mravac
iz Banja Luke,
pita za moje zdravlje
i place.
Kaze,volio bi
da se vidimo.
Iz Svedske zove
Dzandro,prijatelj iz djetinjstva,
kazuje kako mu je
lijepo,ali za Bosnom pati.
Subotom me nazove sin
iz Amerike,gdje zivi,
rasprica se o Jasmini-
njegovoj kcerki,a mojoj unuci.
Svoj grad i svoju drzavu
vise i ne spominje.
Odavno ne zovem nikoga.
Koga bih god zvao
znam odgovor,
zato mi se i ne zove.
A dani i godine prolaze,
sve manje imam koga i zvati.
Stariji kazu da je i to zivot.
Neka bude kako oni kazu-
davno sam naucio slusati,
mene nikada niko poslusao nije.
(Kemal Coco-"PISMA IZ BOSNE")
Post je objavljen 18.10.2008. u 15:07 sati.