Marketing
Pjesma za...Heh...Nešto predivno i predragocjeno...
Smeđa simfonija...
Topazni obrisi prelijali se preko mojih usana,
Meko suho zlato sa slabašnih grana...
Suhe uspomene...Mirišu na vjetar...
Na stare klupe...Na rosne staze lišćem posute...
Bilo je to jednom u studenom...
Kada je ledeni zrak tjerao oči moje na plač...
Bez razloga...Samo da prosipa tugu iz mene...
Poput prvog snijega u to zlatno doba godine...
Kada pahulje poput paperja dotiću moje lice...
Suzne oči stvarale su maglu...
Promatrale tu jesenju tugu drveća i lišća...
Pejzaže koji trn u dušu stvaraju..
Jer tako je mrtav i sumoran ovaj svijet...
Pomješale se kišne kapi sa pahuljama nježnim...
Više me ni hladnoća ne dira...
Želim zagrljaj svoje tmine što mi svoj osmjeh poklanja...
U smeđim nijansama svojih očiju i kose...
Da me svjetlucavim prahom svojih usana dotakne...
(There you'll be for my eyes and hands...For my eternity and my life...You'll be here so I can hold you near in your darkest nights when there is no light or hug...I'll be there for you...You are the one who talks with the birds...The one who can hear my whispers in the wind...The one who can see my tears in the deep sea...The one who knows that I am always here...)
Post je objavljen 18.10.2008. u 12:27 sati.