Prije dvije godine kontinuirano sam pisao kolumnu POLITIKA I ETIKA za KATOLIČKI TJEDNIK. Prva moja nakana s otvaranjem ovog bloga bila je nastaviti tu neiscrpnu i uvijek aktualnu temu (što potvrđuju i mnogi naši biskupi, sam kardinal Bertone prigodom zadnje posjete RH, pa i papa Benedikt XVI, osobno u mnogim javnim nastupima tijekom ove i prošle godine). Ali, kako uređujem još dva bloga, ovaj sam nekako pretvorio više u 'copy-paste' radionicu, uglavnom duhovnog sadržaja, ostavljajući politiku za dva druga bloga.
Ipak, današnji lokalni izbori u BiH su me na neki način 'isprovocirali' da se baš pod ovim naslovom oglasim, ako ništa radi svojih vjernih posjetitelja (čiji broj ne pada ispod pedesetak dnevno).
O čemu je riječ?
Mediji. Što je to, upitat će vas mnogi Hrvati iz BiH. Više znamo što je doručkovao McCain ili koliko je težak Obama, nego o kandidatima za načelnike naših općina (pretpostavljam da je slično i kod Bošnjaka i možda nešto bolje na području današnje RS), da ne spominjem kandidate za Općinska vijeća. Svima njima je preostalo ići u kampanju 'od vrata do vrata', prenoseći svoje vizije i programe 's koljena na koljeno', od uha do uha, jer im ni jedne dnevne novine na hrvatskom jeziku (druge se i ne čitaju) ne će objaviti ni priopćenje kamo li intervju ili stranački program.
Jedni su put do srca birača odlučili potražiti preko njihovih sve praznijih džepova, i o tom će biti riječi dugo nakon izbora. Jer kupovina birača nije zabranjena nikakvim zakonom. U pitanju je dakle moral, kako onih koji 'kupuju' tako i onih spremnih 'prodati obraz' i glasovati za one koji plate više. Sad bi se moglo pisati naširoko što je sve 'kupovina' glasača i koja je manje moralna. Je li kupovanje birača i asfaltiranje točno određene dionice puta koja se mogla dovršiti i dva mjeseca prije ili dva mjeseca poslije izbora? Je li kupovina dijeljenje građevnog i kojekakvog materijala prognanim, davno izbjeglim obiteljima, ili eventualno povratnicima? Je li, je li...?
Davno je rečeno da se nikad ne laže kao 'prve bračne noći, nakon lova i prije izbora'. Ali priča koju sam čuo danas od pojedinaca iz nekoliko stranaka u mom Tomislavgradu me istinski ražalostila. Naime, kod nas su sticajem okolnosti u utrci za načelnika ostala samo dva kandidata. Jedan u ime dosad vladajućeg HSP-a i drugi ispred HDZ-a BiH. Poznavajući jednog i drugog, svjesno sam se i javno opredjelio za prijatelja iz HDZ-a, Vukadina. Ne zato što 'volim' HDZ, on the contrary. Više možda zbog toga što ga vrh njegove stranke nije podržavao od početka. I zbog toga što je mlad, školovan, čestit, svoj. Zbog toga sam i napisao svoje dojmove na blogger.ba, te ih ponudio na objavu duvanjskom portalu tomislav.city. Administrator(ica) tog portala je bila sretna što ima objektivnu analizu jednog i drugog kandidata, te je objavila moje 'viđenje' ili 'doživljaj' obojice kandidata. U roku pola sata mi je poslala e mail isprike što je s portala skinula analizu. Jedan od kandidata nije bio sretan mojim viđenjem, te je inzistirao da se skine prikaz obojice, što je administratorica i učinila. Doživio sam to kao CENZURU elektronskih medija, što je rijetkost u današnjem globaliziranom svijetu medija, ali kako sam opis obojice kandidata, kao i anketu, već bio postavio na svoj drugi, nazovimo ga politički blog, nisam se bunio. E, da bih danas saznao da se na sam dan izbora pojavio nekakav letak koji na najprimitivniji način vrijeđa kandidata HSP-a, iznoseći neistine o njemu i njegovim bližim.
Pitao sam sve bivše kolege iz HDZ-a BiH tko stoji iza toga. Nitko mi nije znao reći. Istina je da se Vukadin oštro ogradio od takvog načina predizborne borbe, jer se, kako reče 'i nakon izbora živi'. Nisam vidio sporni letak, ali kakvo mišljenje o meni imaju u HSP-u ne bih se začudio da neka budala na koncu poveže moj javni angažman za Vukadina s ovim nečijim prljavim trikovima (za koje ne vjerujem da su imalo utjecali na rezultat izbora, koji kako dan odmiče kraju postaje jasnije, nisu baš povoljni za kandidata HSP-a). Jer, koga je jednom opeklo i na hladno puše. Zlobnici su mi podmetali i dosad koješta. K tomu, Duvno je Duvno. Specifično po ovom pitanju. Moje je mjesto, ali što tu vlada trač, e to je priča za sebe. Kako jučer, tako danas a izgleda i sutra. Poglavito, jer istina ne stiže do medija. I jer je našim meijima bliža Amerika nego Tomislavgrad.
Kako bilo, mjeru svi moramo imati. Postoji crta koja se ne prelazi ni kad je riječ o neprijateljima, a da ne govorim o situaciji u kojoj je manje-više svejedno tko će pobijediti.
Iako, još jednom, osobno bih se veselio Vukadinovoj pobjedi:))
Post je objavljen 05.10.2008. u 23:30 sati.