STOLJECE I PO DIJELI NAS OD NASTANKA"NACERTANIJA"ILIJE GARASANINA.ILI NAS SPAJA SA TIM KOBNIM SPISOM?
Snazni istorijski vrtlozi poput ovog sadasnjeg,u kojem se guse ljudi i ideali,zaspu muljem neka imena i vremena,a skinu talog sa drugih.Sretni ljudi nerado se naginju nad septicku jamu istorije i tek velike nesrece ih na to natjeraju.Knjige na policama dobivaju drugi smisao,drugu vrijednost.
Tako,kao aktuelno stivo,nakon stotinu i pedeset godina,ponovo zvoni"Nacertanije-Program spoljasnje i nacionalne politike Srbije na koncu 1844.godine".
Autor se sada zove Milosevic,Nacertanije se zove"Ram"i slicno.Ali,ciljevi su ostali isti,sredstva postala gora.
Ilija Garasanin je licnost tipicna za galeriju likova sto su dugorocno intonirali karakter vlasti u Srbiji.To je politicar sa vojnickom biografijom,osoba potpuno autoritarna,drzavnik koji o privredi i svakodnevici i ne misli.Nacionalni lider kojem su zivuci pripadnici nacije sredstvo za realizaciju geostrateskih ciljeva,on je spretna kombinacija otvorenosti u nastupu i podmuklosti u namjerama.
"Nacertanije"je,sto se nedovoljno zna,nastalo po sugestijama tadasnje poljske emigracije u Parizu i njegov osnov je stoga bio nacionalnooslobodilacki,a ne imperijalisticki.Poljska je emigracija tada namjeravala da Srbiju,sto je nastajala na rubu raspadajuceg Otomanskog Carstva,animira ka stvaranju zajednicke drzave svih Juznih Slovena.Preko Ceha Frantiseka Zaha dostavljaju Poljaci Garasaninu programski dokumenat,zvao se"Savjeti".Garasanin ce ga podvrci
karakteristicnoj redakturi koja ocituje velikosrpsko poimanje zajednicke drzave,sve do raspada Jugaslavije stoljece i po kasnije.Preciznu analizu te redakture uoci ovog talasa balkanskih ratova napravio je Mirko Valentic.Valentic pokazuje kako je juznoslovenska ideja konsekventno koristena kao dubler za ideju velike Srbije.
U tekstu sto ga je Garasaninu predao Zah,na primjer,stoji i teza da"iz ovog poznanja proistice kao osnovna certa i temelj srbske politike,da ona mora biti juzno slovenska".Posljednje dvije rijeci su u originalu podvucene.Ovaj dio"Savjeta"Garasanin preradjuje tako sto kaze da se srpska politika"ne ogranicava na sadasnje njene granice,no tezi sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okruzuju".
Tehnologija tog"priljubljivanja"u razlicitim uslovima bila je razlicita,ali uglavnom nije odustajala od pretpostavke da je rijec o razlicitim"narodima srpskim".Kad Zah govori o"slavenskoj politici Srbije",Garasanin pise"politika Srbije".Kad Poljaci predlazu samostalnu slavensku drzavu,Garasanin planira nezavisnu
"hristijansku drzavu",da ne bi prevalio preko usta rijec"slavenski",koja bi Srbe dovela u isti rang sa ostalima po nacionalnoj posebnosti.Kad dobronamjerni Poljaci govore o sredstvima za ujedinjenje svih Juznih Slovena,Garasanin prepisuje tekst unoseci sintagmu"srpski cilj"i ne pominjuci nikakve Slovene.
Garasanin se poljskim podneskom koristio obimno,gotovo u cijelosti,imitirajuci ga dosljedno samo u jednom-u neprizanavanju postojanja bilo kojeg nesrbina slovenskog porijekla na prostorima na koje je pretendovao,a pretenzije mu nisu bile male,ukoliko su uopste bile omedjene ili ukoliko su danas omedjene u glavama njegovih nasljednika.
Od"Nacertanija"naovamo,u teoriji i praksi velike Srbije centralno mjesto zauzima Bosna i Hercegovina.Tu su i izmjene Zahovog teksta najvece.I Zah je bio za podredjivanje Bosne i Hercegocvine kruni Karadjordjevica,shvatajuci tu krunu kao vijenac koji treba-u uslovima s polovine prethodnog stoljeca-da spoji Juzne Slovene.Garasanin,medjutim,ovaj dio teksta mijenja i govori da bi odbijanje prisajedinjenja kruni dovelo do"raskomadanja Srba",stalno govoreci o"Srbiji i ostalim susjedima Srbima".
"Nacertanije"je bilo interni dokument sve do prvih godina ovog stoljeca,poslije je plutalo po periferiji interesovanja naucne javnosti,ali je njegov stratesko-instruktivni karakter ponovno razotkriven tek serijom agresija i idejom o stvaranju saveza srpskih drzava.Ljeta godine devedeset cetvrte,stoljece i po nakon sto je ovaj sacinjen,da se konstatovati da njegova osnovna ideja-vodilja nije napustena.Jedini prekid u njenoj realizaciji donijelo je federativno uredjenje Jugoslavije,a protokom dogadjaja ni Jugoslavija nije mogla izdrzati unutrasnji razorni pritisak velikosrpske ideje.Jedina bitna razlika je,pak,sto se vremenom sa politickih sredstava za ostvarivanje jedne politicke ideje sve vise prelazilo na koristenje nasilja.To,ipak,nije stvar nasljednika,vec proistice iz naravi samog"Nacertanija"
25.V 1994.
(Hamza Baksic-"KRAJ STOLJECA")
Post je objavljen 17.10.2008. u 20:46 sati.