Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i sama sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan, i dobit ću odgovor....
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam sjetila, da se nisam Bogu za tebe pomolila. Ja te stvarno volim,a ti... Tebi nije stalo do mojih osjećanja, ti ne mariš za moj bol. Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce". Tebi i sada osmijeh silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe moja tugo. Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju mome bolu, jer oni uopce kao i ti nikad nisu osjetili a ni saznali što je bol. Oni taj bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu da shvatim kako ti moja tugo ne mariš za moj bol. Zašto kad tezowem sa neznanih brojeva uvjek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoljeti me? Sve te djevojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i cjenis nego mene koja bi dala život za tebe. I sad sjedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za sta, život mi je postao "crn", sve zbog tebe. Samo jedno izvinjenje tvoje vratilo bi me u život ali od toga znam nema ništa. Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sjećanje, nadajući da će mi to donjeti mir i snagu da izdržim u ovom svijetu tuge u kojem za mene nema mjesta. Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj,. Neko je rođen da ima sve a neko da nema NIŠTA,,
i za kraj jedan vic,,,pa kome se kaj više sviđa,,he,he
Dođe sin do majke i zamoli je da je
nešto pita
PITaj kaže majka...
Mama lete li anđeli?
Lete dušo.Sinoć sam ćuo kako je
tata rekao našoj
pomoćnici-anđele.KAD ĆE
ONA POLETJETI??
odma sutra ,dušo!!!
ha,ha,ha,he,he,,ha,ha
Post je objavljen 16.10.2008. u 23:26 sati.