Marketing
TATA OD FORMATA
Post na ovu temu, htjedoh napisati još prije nekoliko dana. No nisam željela ispasti radio-Mileva, koja prepričava lokalne tračeve.
A onda naletim na članak u "24 sata" - u tiskanom i on-line izdanju. A ja mislila da će ostati tajna barem neko vrijeme. Koja naivka 
Kad bi se u roku - odmah, saznavalo barem o mnogo bitnijim stvarima i muljažama, o kojima nam svima život ovisi, bilo bi super. Bila bih oduševljena medijima u Hrvatskoj 
Doduše ne radi se o traču i neistini, nego o tinejdžerskom "biseru", koji se nije dogodio prvi put, a neće biti ni zadnji, to posve sigurno 
Naš BB Saša, prije dva dana je postao - djed, u 37 godini. I on je bio mladi tata, ali njegov stariji sin, još je mlađi.
Eduard ide razred do Zmaje. Stariji je godinu dana, ali je ljosnuo prvi razred, pa ide - ponovno 
. Utvrđuje znanje. Nije mali bedast, ali srednja škola ga je vjerojatno - iznenadila 
Dođe Zmaja par dana prije i priča mi novost. Da me je iznenadilo - nije. Takve stvari nikad nisu iznenađenje i nitko stopostotno ne može reći - da se to njegovu djetetu ne može dogoditi 
Mladi tata je pomalo zbunjen, u školi mu klinci plješću (lako je pljeskati kad se drugom dogodi), profesor iz matke mu je čestitao, djed i baka su presretni 
Kako sam i sama mama tinejdžerice, normalno je da sam odmah na stvar gledala iz te kože. I pokušavala se zamisliti u tom "deliriju sreće"...
Mogu vam reći da se nikako ne vidim oduševljenom tom situacijom 
.
Kako sam rodila u zreloj dobi, sa trideset, nije čudo da tako razmišljam. Prije te dobi, nije mi padalo na pamet da imam dijete, štitila sam se i uživala u životu u dvoje. Nekako se nisam vidjela u majčinstvu do tada. Priznajem. Ali kada sam čula otkucavanje biološkog sata - spirala van i ajmo na posao 
Pajo je bio između ratišta i firme koja je kretala prema divljoj privatizaciji. Imala sam siguran posao, dobru plaću, pa što da više čekam 
Što je najbitnije, osjećala sam se sigurnom u sebe i spremnom za avanturu majčinstva. I još nešto, kad sam rodila Zmaju, nisam je rodila za - djeda i baku, nego za sebe i svog Paju. I nikakvo utrpavanje njima, nije dolazilo u obzir. Taj način je najteži, ali definitivno - najbolji.
Ali - majčinstvo i očinstvo u dobi ispod punoljetnosti...mislim da je to posve druga priča 
Da me se krivo ne shvati - mislim da je to - najmanje loša stvar koja se može dogoditi u životu, ili ono kako se kaže - ne dao Bog gore.
I sposobnost za roditeljstvo je individualna. Netko je zreo s 20, a netko nije s 50.
Oduvijek sam smatrala da nije najvažnije rađati djecu jedno drugome do uha. Znam da su se na taj način othranile genaracije naših predaka. I nastavljali tradiciju velikih obitelji.
Za mene su djeca najveća radost, najslađa briga, ali i velika odgovornost. A odgovornost je odgovornost. I kad se odlučiš - nema mjesta za spoticanje, gubljenje živaca i kuknjavu. Jednostavno si ne možeš dozvoliti kiksanje zbog pomanjkanja vremena, tražiti izgovore i razloge za zapuštanje svoje roditeljske dužnosti.
Najbolje su mi neke mame, s troje i više djece, kad mi kažu - lako tebi, imaš samo jedno. I time opravdavaju svoju zlovolju, živčanoću i stalno jamranje i opravdavaju - moje uglavnom dobro raspoloženje i rijetko jadikovanje - samo jednim djetetom. Kao da ih je netko silom natjerao na troje - četvero. Iskreno se divim ljudima koji žele i odgajaju s uspjehom - mnogo djece
Ali imati dijete sa 16 ili manje, pa čak i sa 18 - koliko je takova osoba spremna za izazov odgajanja djeteta. Netko možda jeste, ali mislim da je to veoma rijetko. Nekad je to bilo normalno. Naravno, kad je nekoliko generacija živjelo pod istim krovom.
Danas je situacija posve drugačija, čak drugačija od prije samo dvadesetak godina
Socijalna, ekonomska i društvena nesigurnost, globalna nesigurnost, tranzicija u koju smo upali, novi izazovi koje moraju savladati mladi ljudi da bi osigurali kakvu-takvu egzistenciju. Obrazovanje se sve više nameće kao imperativ. Danas ni akademska titula nije garancija sigurnosti, ali je ipak sigurnija od svega - ispod.
Mnogo toga ovisi i o samom karakteru i naravi, o sposobnosti. A i o sreći u životu. Ili o situaciji - biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ili imati debelu kožu i dobar želudac.
Svašta kormilari našim životom
I zamislila se Fanika kao mlada baka.
I kako sam se zamislila, tako sam pozvala svoju juniorku i s njom obavila razgovor, ozbiljni. Nije to bilo prvi put, razgovaramo nas dvije (čak se i tata Pajo uključi ponekad), godinama. Zna juniorka sve o tim stvarima, o zaštiti od neželjene trudnoće, o bolestima, o AIDS-u, o HPV-u, spolnim bolestima - teoretski. Ne dao Bog goreg, ali da ti može skrenuti život u drugom pravcu, to je istina, nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
A juniorkina praksa će pokazati što je naučila.
Nadam se da je osnovu naučila. I da će učiti i dalje... I da Fanika ne bude baka prije nego juniorka ne bude zrela, barem donekle
Što bude, bit' će, uvijek ćemo stati iza svoje juniorke. To je jedino sigurno
A sad - tjedni izvještaj - u nekoliko riječi.
Nosko konačno izmjerio klupu na groblju u svom rodnom selu Planinario on ponovno po izoranom putu (doduše, ovaj put nije bilo blato). A kukao je prošle godine da mu je to zadnji put što ide na grob svoje mame 
Štaka-baka bila ponovno u bolnici - tjedan dana. Išla se, kako kaže - malo skrpati. Magla ju sredila. Zabavljala ponovno cijeli odjel . Ja dotle hranila bakine mačke 
Zuzinja se riješila buha, ali je i dalje - hiperaktivna. Večeras mi spavala u krilu i razvalila se, ugađajući si maksimalno. A onda se preselila - k Paji
Bila sam u školi, na prvim informacijama. Zmaja je dobro startala, oduševljena je talijanskim, malo manje francuskim, ali se ušaltava s mnogo entuzijazma i s PONS-ovim tečajem, instaliranim na kompu. Najviše od svega ima - petica i tri četvorke. I trojku - iz matke (a čega drugog), iz testa - dobro postavila zadatak i krivo izračunala 
.
Kralježnica - bolje, čekamo UZV
Juniorka ispod dekice...
Ja... dobila tri kile i odmah se osjećam nekako - svezano. Odmah se ponovno bacih na trbušnjake i izbacih - čokoladu i kasne oblizeke
Kad se saginjem i pri tome moram opsovati, to nije dobro.
No, sada me pere lagani muskulfiber trbušnih mišića, pa se osjećam k'o Jeremija 
Na kraju - tradicija...
I još se pitam odkud mi - tri kile za kratko vrijeme...
Čupava pita od jabuka
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 16.10.2008. u 22:10 sati.