Pozvonio neki seljak na samostanska vrata i bratu vrataru pokazao veliki prekrasan grozd. "Znaš
li, brate, kome nosim ovo grožđe?" Vratar pomisli da je namijenjeno opatu ili kojem bolesnom
samostanskom bratu. "Ne, nego tebi!"pročita seljak vratareve misli. "Ti si se uvijek prema meni
odnosio s mnogo ljubaznosti i prijateljstva. Želim da ti ovaj grozd donese mnogo radosti." Vratar
zahvali i odloži grozd. Čitavo je prijepodne promatrao velika zrna i divio se grozdu. Odjednom
se prisjeti: "A zašto da ne odnesem opatu ovaj grozd da mu u njegovim brigama priuštim malo
radosti?" Uze grozd i odnese ga opatu. Ovaj se poveseli i zahvali. Uskoro se sjeti da u samostanu,
blizu njegove sobe, leži bolestan subrat i pomisli: "Odnijet ću mu grozd, neka si malo ublaži
bolove." I tako je grozd dospio u bolesnikovu sobu. Ovaj potom pomisli kako bi time mogao obradovati
brata u kuhinji koji cijele dane provodi znojeći se oko lonaca. Brat kuhar primi dar i preda ga
bratu sakristanu, a ovaj ga potom darova najmlađem članu zajednice. Ovaj pomisli kako nije
dolično da on kao najmlađi uživa ovaj Božji dar, pa ga odnese vrataru, da mu ublaži dosadu
čuvanja samostanskog ulaza. I tako se zatvorio krug. Krug radosti.
Ana I.
Post je objavljen 16.10.2008. u 18:33 sati.