Ovog dana sam se bojala...Znala sam da ću plakat,ali iskreno,danas još nisam...I nadam se da neću...Ali mislila sam da neću uspjet gledat njegove postere na zidu,slušat njegove pjesme...I baš sam sama sebi rekla da ću danas gledat njegov dvd koji imam,da ću ga gledat i slušat kako pjeva...
Danas cijeli dan nosim majicu na kojoj je njegova slika,na mp3-u slušam njegove pjesme...
Danas je tako sivi dan...tmurno,oblačno,tužno...Na svakim novinama piše:Prošlo je točno godinu dana kako nema Toše Proeskog...A ja uvijek mislim da baš sad on ima koncert,da pjeva,da svira svojim nećacima...Ali to je laž...Prije točno godinu dana dogodilo se nešto strašno...Toše je otišao među anđele...A danas je prisjećamo tog dana...
Jučer sam pročitala u novinama da njegova majka nije još niti jednom poslušala niti jednu njegovu pjesmu,niti pogledala njegov koncert...Nema snage...Niti jednom poslije tog kobnog utorka nije pogledala niti jednu emisiju,niti seriju,čak nije uključila ni tv,jer se boji da ne čuje njegov glas...
Danas sam i ja sva neka u bedu,vjerojatno zbog toga...Nadam se da je Toši drago kako ga volimo...kako volimo njegove pjesme...Toše,volimo te...
R.I.P...
Ovaj post je namjenjen za Tošu,pa neka tako bude i do kraja...imam jedno iznenađenje:
Post je objavljen 16.10.2008. u 15:08 sati.