Danima se budim s pogledom na bijeli kvadrat u kojem inače vidim okolicu. Magla. Osobno je volim, jer prikriva puno toga. Mistična je, hladna, vlažna, neželjena. Mogao bih napisati da je ne volim, no to bi bila laž. Istina je da mi je uz bijele prozore teže ustati, jer topla postelja zove i vuće natrag, no to ne znači da ću biti namrgođen. Naposljetku, kava se može piti i u krevetu, zar ne?
Najvažniji je ipak prvi dio prve rečenice. Danima se budim. Nisam mrtav. Pišem očito. Ništa čudno, tko bi inače pisao o magli i spavanju?
Post je objavljen 16.10.2008. u 11:25 sati.