«I had a farm in Africa at the foot of the Ngong hills.», započinje tako Karen Blixen svoju priču o Africi. Ja farmu, naravno, nemam, ali «Moja Afrika» je bila udica, a ja uspješno upecana riba. Onog trenutka kada se preko cijelog ekrana pojavio «The End», znao sam da jedna od mojih sljedećih pustolovina mora biti u Africi. U onoj pravoj Africi slonova, lavova, žirafa, zebri... U Africi Masaja, Kikujua, Hutua, Tutsija... U Africi koja stoljećima očarava prirodoslovce, geografe, povjesničare, obične ljude...
I long had a dream of Africa. Tako bih ja mogao započeti svoju priču o ovom kontinentu. Gotovo dvije godine čitanja, gledanja, slušanja, sanjarenja. I sada kada me trenuci dijele od moje Afrike, sve mi se čini pomalo nestvarno. I dok ne ugledam svog prvog lava, svog prvog slona, svoju prvu žirafu, neću vjerovati da se moj san napokon ostvaruje.
Moja pustolovina započinje u Južnoj Africi, u Cape Townu, i vodi me istočnom stranom Afrike prema sjeveru. Gdje ću i kada završiti ni sam Bog zna. Plan je da konkretnog plana nema. Sve se određuje u hodu. Tijekom puta dozvoljena su sva prijevozna sredstva osim aviona, a kako nema aviona, nema ni «ganjanja vremena». Negdje ću se zadržavati duže, negdje kraće - leggiere. O mojim dogodovštinama moći ćete čitati ovdje na blogu. A da ne zaspite čitajući, u planu je ovaj put i interakcija s čitateljima pa ćete ponekad i vi moći odlučiti koji je moj sljedeći korak. Da ne dužim, zaželite mi mirno more i neka igra počne!
Post je objavljen 15.10.2008. u 23:59 sati.