Marketing
Caritas
Susret sa Seniorima
Stariji članovi župne zajednice u Reichenbergu se jednom mjesečno okupljaju kao grupa "Seniori". Pošto je listopad na jučerašnjem sastanku se molila krunica. Na njihov poziv pridružio sam im se i na kraju im podijelio Božji blagoslov. Nisam ništa drugo morao činiti jer su oni sami vodili molitvu. A mislim da je to i jedna od glavnih zadaća svakog svećenika, pa i svakog kršćanina - blagoslivljati. Tako pjeva i naš sv. Franjo u svojoj Pjesmi stvorova: "Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj."
Poslije molitve smo imali malu zakusku i druženje uz kavu i kolače, kako Nijemci vole reći "Kaffe und Kuchen". Popričali smo onako kako jedan 26-godišnjak može popričati s 20 starica od kojih ni jedna nije mlađa od 65 godina. Jedna ima čak 92 čini mi se, ako sam dobro razumio. Poklonile su mi malu ilustriranu knjižicu "Anti-Stressol" koja na vrlo slikovit način nudi nekoliko savjeta za opuštanje: povuči kočnice, smijati se, promjeniti okolinu, trčati, okupati se i sl. Žele mi da budem što manje pod stresom na njihovoj župi. Lijepo poklon, zar ne? :-)
U nastavku ovog bloga pridružujem se g. Denisu Avdagić koji na svojem blogu poziva da napišemo nešto o siromaštvu. A taman se to poklopilo s ovim novinarskim progonom Caritasa zagrebačke nadbiskupije.
Dakle, jučer (15.10.2008.) sam sudjelovao na sjednici dekanatskog vijeća würzburške biskupije. Tu se redovito okupljaju predstavnici svih župnih pastoralnih vijeća ovog dekanat, tj. ovog dijela grada Würzburga. Na dnevnom redu je bilo predstavljanje Caritasa würzburške biskupije pod naslovom "Đakonsko djelovanje u župama". Tu se ne misli samo na djelovanje osoba koje su zaređene za đakone, već na općenito značenje riječi diakonia - služenje. Stručno teološki rečeno, Crkva živi u svijetu na četiri načina: liturgia - kroz crkvene sakramentalne čine; diakonia - kroz pomaganje drugima (Caritas), martyria - kroz osobno svjedočanstvo života (mučenici, osobna pisana i izgovorena riječ) i koinonia - kroz zajedništvo (obitelj, župa, biskupija, Crkva). Ovdje je bio govor samo o toj jednoj dimenziji u koju su uključeni svi vjernici.
Pošto su na susretu bili nazočni predstavnici svi okolnih župa govorilo se o tome što mogu pojedini vjernici ili skupine vjernika u svojoj okolini i posebno u svojoj župi učiniti i pomoći drugima. Svaku predloženu akciju će rado podržati Caritas. Iznijeli su i nekoliko primjera koji su već zaživjeli u nekim župama: organizirana pomoć susjedima, svete mise s nakanama za socijalne potrebe, integracija stranih sugrađana, pomoć bračnim drugovima, integracija osoba s posebnim potrebama, pomoć mladim osobama pri stručnom obrazovanju, poticanje mladih na dragovoljno djelovanje.
Jedna gospođa je odmah rekla kako je u njihovom selu pomoć susjedima stvar koja još sama po sebi funkcionira. Možda je to potrebnije u gradovima, nadodala je. Osvrčući se na tu temu predavači su prikazali dijelić 25-minutnog filma koji pokazuje djelovanje Caritasa würzburške biskupije. U jednoj gradskoj župi postoji žena koja je zadužena upravo za povezivanje susjeda kojima je potrebna pomoć, s onima koji je mogu dragovoljno pružiti. Jedan četrdesetogodišnjak već tri godine posjećuje i pomaže starcu kojem je žena umrla, a nema rodbine u blizini. Jednostavno provodi neko vrijeme s njim, prošeće se terasom, sluša njegove priče. Zaključio je pred kamerom: "Više dobivam nego što dajem."
Cijeli projekt se zove "Vrijeme za druge". Gospođa ima kartoteku u kojoj pohranjue osobe i njihove mogućnosti za pomoć - rad sa starijima ili mlađima, kupovanje, učenje jezika, čišćenje. I onda po potrebi organizira pomoć. Na susretu je jedan svećenik postavio, po meni malo nepotrebno pitanje: "A tko to treba voditi? Župnik ili netko od vjernika?". Malo su se zapričali o tome, ali su predavači zaključili da oni jednostavno daju prijedloge, a svatko treba otvoriti oči i vidjeti potrebe svoje okoline. Podijelili su nam statistički izvadak o nezaposlenima za svako pojedino mjesto i općinu u okolini, kako bi nam to bio još jedan poticaj. Kažu kako često ne primjećujemo potrebe drugih, a dovoljno je pomisliti kako su i školske knjige također sve skuplje.
Drago mi je vidjeti organiziranost Caritasa würzburške biskupije i njihovu otvorenost za djelovanje naprijed, poticanje ljudi da se aktiviraju i sami pokrenu. Pokušavam zamisliti naš Caritas zagrebačke nadbiskupije kako po župama potiče ljude ne samo na skupljanje odjeće i novca, nego ljude povezuje da pomažu svojim najbližim susjedima. Znam da bi to bio onaj pravi izlazak Crkve iz sakristije nakon komunizma, ali već vidim kako novine ne bi ništa spomenula od tih akcija, dok se ne bi dogodilo nešto loše i tada bi sve došlo na tapetu. Mislim da ovo može biti primjer i svim Caritasima drugih biskupija.
Kao primjer da se nešto i kod nas događa dodajem samo još jednu nedavno objavljenu vijest: Prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama 'Ulične svjetiljke' počeo se prodavati na Korzu u Rijeci. Izdavanje časopisa pokrenuo je franjevački svjetovni red s Trsata, koji je prije godinu i pol otvorio prvo riječko prihvatilište za beskućnike 'Ruža svetoga Franje'.
Cijena je osam kuna, od kojih pola ostaje prodavaču, a prodavat će ga beskućnici i druge osobe slabijeg imovnog stanja.
Ostatak novca od prodaje ulagat će se u izdavanje idućih brojeva, a njime će se djelomično pokrivati i troškovi rada prihvatilišta 'Ruže svetoga Franje'. Prodaja 'Uličnih svjetiljki' u početku će biti organizirana samo u Rijeci, ali je namjera izdavača da se prodaja proširi i na druge veće hrvatske gradove.
Prvi broj na 32 stranice predstavlja rad prihvatilišta za beskućnike u Rijeci, Splitu i Varaždinu, životne priče ljudi s ulice i slično.
Glavni je urednik Siniša Pucić, a naklada prvog broja je 1000 primjeraka. Časopis će izlaziti četiri puta godišnje.
Projekt izdavanja časopisa pokrenut je po uzoru na sličan časopis koji već nekoliko godina izdaje udruga beskućnika 'Kralji ulice' iz Ljubljane, što se pokazalo korisnim u rješavanju dijela problema te kategorije stanovništva.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je simbolično kupio prvi broj 'Uličnih svjetiljaka', rekao je da Grad Rijeka financijski pomaže rad prihvatilišta godišnje sa 60.000 kuna. Taj će se iznos ubuduće povećati kako bi se pomoglo i izdavanje ovog časopisa, najavio je Obersnel. (Preneseno s https://dnevnik.hr)
Post je objavljen 15.10.2008. u 23:31 sati.