Danas, moji osjećaji su kaotični a to dokazuje i osjećaj plutanj moih očiju.
Emocije su na granici nečega što ne mogu imenovati jer neznam kako bi nazvala to svoje stanje. Raspoloženje oscilira u jednoj ssekundi, trenutak je u očaju, jadu a trenutak u fazi ravnodušnosti ili sličnu osjećaju.
A tako bi htjela postići ravnotežu svojih osjećaja, biti mirna, staložena. Pitam se, dali ja to mogu? Da, naravno da mogu. Dosta mi je mojih lutanja, traženja, prebiranjapo prazninama prostranstava moje duše uzrokovana izvanjskim djelovanjima. Dosta, moram reći sebi, reći i odlučiti da je doista dosta. Okrenuti u drugom sijeru. Smijeru koji vodi miru mojega života. Smijeru bonace, to je moj cilj i želja.
Post je objavljen 15.10.2008. u 21:52 sati.