Marketing
Izgužvani grkljani ( drugi dio )
1
moj je otac divan čovjek
mi govorimo
brzo
sporo
vičemo
smijemo se
i onda
onda promatramo uljasto more
i borove kako se spuštaju na malene kućice
on kistovima uma pamti detalje koje će
staviti u svoje slike
a ja mu se divim
i ja bih tako rado slikala
sve te nade koje gajimo kada se pronađemo
na istoj misli
u istom danu
i blaženi od svijeta oko nas
još malo gušenja pred riječi koje želimo reći
a uvijek ih izostavimo
moj je otac velik čovjek
i dok ga gledam tako ponosnog i hrabrog
čini mi se kao da sam još uvijek
kilu i devetsto teška štruca
na njegovom dlanu
2
ponekad se smiješim
jer
jer
jer me bole tvoje teške ruke
( ima još mnogo toga )
kojima si gradio
svaki dan koji olako posjedujem
krov koji mi se ne napušta
krevet iz kojeg ne izlazim prije podneva
i um koji je neshvaćen i dalek
i teško se zahvaliti
jer čovjek je u sebi
tako prazno pun simbola kojima bi
gradio tople i nježne malene kućice sreće
no kad treba svom silinom i žarom
biti na trenutak
samo na trenutak
istinit
pregrizem i ja prste
uskuknem se u sebe
i gledam te tvoje oči oče
kao da znaju
kao da one zbilja znaju
tko
sam
Post je objavljen 15.10.2008. u 15:44 sati.