Izašao je novi dvobroj časopisa za kulturu i književnost 'Nova Istra' (1-2/2008.) a u njemu, između ostaloga i tri moje kritike :
Nova književna ostvarenja poznatih suvremenih hrvatskih autora, priopćenja s 12. Šoljanovih dana u Rovinju, novi prijevodi i zanimljivi prilozi o zavičaju obilježavaju prvi ovogodišnji dvobroj časopisa Nova Istra, koji je netom ugledao svjetlo dana. Treba napomenuti da je dvobroj posebno bogat raznolikim temama i prilozima posvećenim raznim aspektima zavičajne kulture.
Rubrika Suvremena književnost donosi uratke Tomislava Žigmanova, Tomislava Marijana Bilosnića, Zvjezdane Jembrih, Tomislava Kovačevića i Nastjenjke Supić.
U sastavu 12. Šoljanovih dana u svibnju 2007. godine održan je tradicionalni književno-znanstveni kolokvij na temu Antun Šoljan kao antologičar, a Nova Istra donosi referate s toga skupa.
Analizirajući antologije hrvatskog pjesništva Miroslava Mićanovića »Utjeha kaosa«, Miloša Đurđevića »Rušenje orfičkog hrama« i Sanjina Sorela »Isto i različito«, Sead Begović veli da oni »nisu nosioci nekog estetičkog purizma, a niti vjesnici i nosioci posve novih, dosad nepoznatih stremljenja«. Josip Bratulić se osvrnuo na zbornike hrvatskih pjesama kao prethodnike antologija, ističući da je u 19. stoljeću postojalo više tiskanih i rukopisnih pjesmarica, od kojih su neki izbori iz poezije, odnosno prave antologije. »Od 19. stoljeća sastavljanje i objavljivanje književnih antologija postaje kontinuirani proces, a antologije i sve što uz njih ide važan su dio književne komunikacije, a time onda i ravnopravan dio institucije književnosti«, ističe Vinko Brešić govoreći o prvome stoljeću antologičarske prakse u Hrvatskoj. Hrvatsko-glagoljski zbornici tema su izlaganja Stjepana Damjanovića. »Kao kreposni antologičar, odabiratelj nježnog i bitnog, nježnog u smislu suptilnosti, a bitnog kao krucijalnog, neprolaznog, duševnog i vremenu nadmoćnog sadržaja, Antun Šoljan nesumnjivo je znao da savjest nije nešto što se može steći, već je svaki čovjek iskonski ima u sebi«, ističe Maja Gjerek. Ivo Kalinski pozabavio se pitanjem kajkavskih pjesnika u antologijama hrvatskoga pjesništva. Tu su i izlaganja Zdravka Gavrana, Tonka Maroevića, Antuna Paveškovića, Božidara Petrača i Davora Šalata.
U rubrici Novi prijevodi Daniel Načinović prepjevao je s talijanskog na hrvatski stihove albanskoga pjesnika Ariana Leke i riječke pjesnikinje Laure Marchig, a tu su i prijevodi proznih djela Franza Bartelta, koje je s francuskog prevela Bosiljka Brlečić, te Radoslawa Kobierskog, kojega je s poljskog preveo Adrian Cvitanović.
Vrlo je zanimljiv opširan članak koji je Jelena Lužina napisala o glumici Bredi Urbič, koja je glumila i u Istarskom narodnom kazalištu prije njegova zatvaranja početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kao i ogledi Irene Lukšić i Fahrudina Novalića. Fra Ljudevit Anton Maračić piše o Giacomu Gorlattu, franjevačkom konventualcu iz Pule i istaknutom glazbeniku u Padovi, koji je gotovo pa potpuno nepoznat istarskoj javnosti.
U rubrici Memorija tekstove potpisuju Ivana Peruško i Ivana Šojat-Kuči, a Dražen Vlahov pozabavio pitanjem kada je i tko prepisao momjanski primjerak Istarskoga razvoda.
Ovoga su puta kritički osvrti posebno brojni, a potpisuju ih Jelena Lužina, Sanjin Sorel, Božica Zoko, Božidar Alajbegović, Darija Žilić i Rita Scotti Jurić.
Ilustracije potpisuje Maja Celija, a glavni urednik je mr. Boris Domagoj Biletić.