Znam da cete se naljutiti na mene ovaj put, ali cu vam razlog vase ljutnje otkriti tek na kraju price.
Od našeg prvog poljupca dane smo provodili u razgovoru, iako sam u početku najviše ja pričala a Toni je slušao. Poslije je i Toni počeo malo vise pričati ne samo za vrijeme naših šetnji nego i kad smo počeli provoditi dane najviše kod mene u kući.
Imali smo toliko sličnosti, počevši od našeg porijekla, izgnanstava, pa sve do povratka u Hrvatsku, iako se Toni vratio još prije vise od deset godina.
U našim dugim razgovorima smo doznali da imamo i zajedničkog pretka iz jedne čuvene obitelji, pa smo se oboje istovremeno hvalili sa našim porijeklom, što nam je oboma posebno godilo.
Kad sam prvi put bila u Tonijevoj kuci, ostala sam ugodno iznenađena sa ljepotom, stilom, skladom i urednošću koju sam vidjela.
Mjesec dana kasnije Toni mi je napokon pokazao skoro cijelu kuću.
Sve je odisalo sa nekim čudnim klasičnim muzejsko-umjetničkim stilom.
Kad smo došli do jedne od spavaćih soba, potiho je rekao:
- Ovo je bila soba od moje bivše. U nju nitko još nije ušao od kad je otišla.
Tako ni meni nije dao da uđem, nego mi je samo dao da pogledam sa vrata, u sobi kao da je vrijeme stalo, još uvijek je na vješalici visjela njena spavačica i neka odjeća.
Shvatila sam da je Toni jako volio, jer nije dao ni ući u tu sobu, a kamoli nešto dotaknuti.
Pitala sam ga
- Jeli to tvoja velika ljubav?
Toni je odgovorio:
- Da to je bila moja velika ljubav, ali nije to ona o kojoj sam ti pricao, nećemo vise o tome.
Sad sam tek bila zbunjena, ali sam naučila da pretjerana radoznalost kod ovog muškarca nije dobrodošla, pa sam se zadovoljila i sa ovim odgovorom.
Toni me naučio zivijeti, ponasati se i kako komunicirati ovdje u Hrvatskoj, jer način života i običaji su se ipak dosta razlikovali od Italije
Naučio me je ustvari i jezik, jer ono sto sam znala od mojih roditelja je bilo premalo za bolji razgovor.
Najvažnije od svega je da me Toni naučio promatrati ovaj svijet na potpuno novi način.
Pričao mi je, a i danas i svaki dan od njega doznajem za mnoge naizgled nevažne sitnice koje su promijenile tijek povijesti, običaje, današnjicu. Način na koji on gleda svijet je potpuno različit od onog kakvog sam ja imala, jer nikad nisam razmišljala zašto je nešto u politici privredi, industriji, bankama ili bilo kojoj drugoj grani bas tako.
Toni za svaki detalj ima stručno objašnjenje, koje mi je pomoglo shvatiti na koji način funkcionira ovaj svijet.
Dobro neću vise o ovim stvarima, znam sto moje čitatelje zanima.
Sex, e to je bio malo već problem.
Tonija nikako nisam mogla dovesti do kreveta, jer se to tako kaže, ja bi bila zadovoljna i sa gmom na kamenjaru.
Pozelila sam malo više nježnosti od one verbalne koje mi je davao svaki dan.
Toni je imao na tisuće lijepih riječi za mene, počevši od:
-Volim te- svaki put kad bi se ujutro vidjeli, pa tisuću lijepih riječi koje svaka žena može samo poželjeti čuti, od najmanjih komplimenata do najtoplijeg laku noć u večer kad bi se rastali.
Dugo vremena nam je trebalo da bi samo došli do malo smjelijeg zagrljaja. Osjećala sam se kao gimnazijalka koja jedva čeka da je mladić prvi put poljubi, a kasnije da i krene dalje, a to dalje nikako da se dogodi, ili se događalo jako sporo.
Nisam inzistirala, znala sam ili naslucivala da Toni ima problem sa sexom, ali o tome nije bio baš pričljiv, a ja u strahu da nečto ne pogriješim nisam ga ni pitala ni napadala.
Toni me dovodio do uzbuđenja samom svojom pojavom i načinom na koji je pričao, njegov dodir i stisak za vrijeme poljupca su me dovodili u pred orgazmično stanje koje nisam mogla ispuniti do kraja, tu na licu mijesta, pa sam trčala kuci da napokon stavim ruku na moju vulvu i tako je umirim od napetosti koja mi se gomilala dok sam bila sa Tonijem.
Poslije par mjeseci sam smislila novu taktiku, ja sam počela pričati o mom sexualnom životu, najprije polako, pažljivo, sa jako malo detalja.
Smislila sam razloge zašto ovo pričam Toniju.
Rekla sam mu da želim napisati knjigu o psihi i sexu, a da ću za to koristiti moja i tuđa iskustva.
Kako sam željela da knjiga bude na hrvatskom jeziku a hrvatski mi je u početku bio sveden na samo nekoliko stotina riječi, ja sam pričala na talijanskom, a Toni mi je prevodio na hrvatski i ne samo prevodio nego bi i dodavao malo svojih komentara i opisa, tako nemojte zamjeriti ako je ponekad neki detalj nelogičan.
Cijeli naš razgovor sam snimala na mali diktafon, kog sam pokazala Toniju, jer je inače jako sumnjičav na takve sprave.
A sada nakon par godina snimanja, polako prepisujem te naše zabilješke, radi toga su neke price došle prije ili poslije, bez nekog reda.
Sad da se vratim na moje priče, koje su meni u stvari bile nacin da probudim kod Tonia zaspali spolni nagon i napokon ga osijetim na meni, na sebi, i u sebi .
Tako su nastale moje priče, eto to je moja tajna....bila dosad.
a sad vise nije.
Tonia sam polako navodila da mi prevodi moje sve intimnije price sa sve vise detalja i pretvara ih u male slatke pričice koje cu jednog dana objaviti u svojoj knjizi, a nisu dospijele u knjigu nego na internet, jer smatram da su predobre da bi zaspale u nekom racunalu, i zato ih zelilm obznaniti i podijeliti sa vama.
Ovo je prica broj 69, jer tako pokazuje brojac na blogu.
Zao mi je sto nema nikakve veze sa onim 69 koji vas i mene asocira na nesto posebno, ali bice slijedeci put, ili neki drugi.
Puse od Valentine.
Post je objavljen 15.10.2008. u 00:22 sati.