IntimateMedicine: Kratka povijest zapadne civilizacije i njene higiene.
Toaletni prostori, što se s njima susrećemo tijekom dana i komuniciramo bilo s nelagodom bilo s podsmjehom, s današnjeg se stajališta čine sami po sebi razumljivima. Kada nas pritisne, odemo i ispraznimo mjehur ili crijeva i povučemo vodu. No u povijesnom kontekstu stvari nisu tako jednostavne, piše Julie L. Horan, autorica knjige Sitting Pretty – An Uninhibited History of the Toilet, koja upozorava da povijest civilizacije nije započela u zoru prve pisane riječi nego s prvim uređenim šekretom, pri čemu zapadna civilizacija jako zaostaje. Prvi približno slični privatni prostori s točno određenom namjenom su se naime pojavili u Mezopotamiji čak 3000 godina prije Krista.
Stari Egipčani i Grci na tom području nisu donijeli spomena vrijedna poboljšanja, tek su Etruščani na teritoriju današnje Italije u sedmom stoljeću prije Krista utvrdili da pospremanje nakon obavljanja potrebe kod čovjeka spada u prioritetne zadatke civiliziranog društva. Pod vladavinom kralja Tarkvinija Superbusa tako je nastao jedan od najsavršenijih kanalizacijskih sistema antičkog razdoblja. Okej, Rimljani su poznavali zahode, no priuštiti su si ih mogli samo imućni slojevi, a plebsu su bile na raspolaganju latrine, oslikane likovima božanstava (što je trebalo rastjerivati potencijalna mazala) i opremljene sa spužvami za brisanje riti, za kojima bi obično posegnulo više korisnika za redom. Jedan gladijator germanskog roda koji nije htio da ga u Koloseumu rastrgaju zvijeri, navodno je pomoću jedne od takvih spužvi učinio samoubojstvo. Zagurao si ju je u grlo i zagušio se.
Do srednjeg vijeka i još duže zatim se uglavnom sralo po ulicama, kuda se slijevao i drek iz provizornih zahoda gradske gospode, a od tamo bi ga kiša otplahnula u obližnju rijeku, ako bi je Bog dao, ili bi ga po potrebi pobacali preko gradskih zidina. S masovnom upotrebom noćnih posuda stanje se do sredine 19. stoletja nije baš puno popravilo, jer su vrli građani sadržaj po brzom postupku praznili jednostavno kroz prozor i pri tome kao upozorenje prolaznicima vikali (ili također i ne): »Gardez l'eau!« (Pažnja, voda!), što je dalje mutiralo u loo, engleski slengovski izraz za šekret, a to u oznaku 00, što je dobro poznajemo i u našim krajevima. WC, engleska kratica za water closet odnosno zahod s vodenim ispiranjem, ušla je u upotrebu tek krajem 19. stoljeća, s inovacijama Georgea Jenningsa, Thomasa Twyforda i Thomasa Crapperja, »triju mušketira zahodskog dizajna«, koji su dali konačni izgled suvremenim zahodima, zahodskoj školjki i kotliču na potezanje, pomoću koga diskretno in učinkovito otplavljujemo smrdljivu hrpicu. Da su se mušketiri dobro iskazali, svjedoči i činjenica da je prezime posljednjeg, dakle crapper, u engleskom jeziku postao u govoru nižih slojeva sinonim za zahod.
Max Modic za IntimateMedicine
Post je objavljen 01.05.2009. u 10:11 sati.