Marketing
brave new world
trenutno sam čisto oke.
srednja je teška, ali ne žalim se. gimnazija je zakon. ^^
ne volim sve profesore, ali se našlo dvoje kojima ne mogu baš zamjeriti nešto posebno. bilo bi svima puno lakše kad bi oni shvatili kako pretjeranom strogoćom i krutošću neće ništa postići. nije mi jasno zašto svaki put dolaze isfrustrirani na nastavu. ako mi možemo ostaviti privatni život sa strane, valjda mogu i oni.
u osnovnoj mi je najdraži profesor bio ujedno i najstroži. ali obožavali smo ga. ili barem ja jesam. srećom, gimnazija i moja bivša osnovna su u istoj zgradi pa ga k. i ja možemo posjećivati. ^^
bivša ravnateljica me više ni ne pozdravlja. divno.
ali bitno da imam odličan razred. i ugodno su me iznenadile osobe od kojih sam to najmanje očekivala.
j. je tako divno stvorenje. obožavam ju.
palach nam je nadohvat ruke i lijepo je tako često viđati osobe koje ti nešto znače. a glazba koja se pušta je taman po mojem ukusu. jednom su puštali hendrixa, jučer sam čula u2, smashing pumpkins i pepperse.
još kad bi pustili the cure, bowieja ili možda cranberriese. ah. ^^
najteži dio u svemu je što se svaka situacija događa samo jednom. prisiljeni smo učiti brzinom svjetlosti.
vjerojatno najtužnija je spoznaja da u životu možda nikad nećemo naići na nekog poput sebe, tako da, kad si u njegovoj blizini, osjećaš dom.
pitala sam danas kako znaš da ti baš danas neće slomiti srce. rekla je da ne možeš znati. ali opet riskiraš. kaže da nije bitno što će biti sutra. oduvijek sam to znala u teoriji, u praksi to nisam znala primijeniti.
ja živim za sutra, kakogod to drugi protumačili.
ljude ćeš teško naučiti da tvoj način nije pogrešan, već drugačiji. ja sam se počela pitati i zašto bih, i čemu sav taj trud.
Post je objavljen 14.10.2008. u 21:05 sati.