2
- Markane kućo stara, šta si zvao?-
- Ante, imam nove nalaze. Jetra ti je kaputt! Nešto se događa gadno s njom. A i s bubrezima!- odvali Markan kao da se radi o pozicijama mesa kod svinje.
- Kako? Misliš na one nalaze od prije tjedan dana! – problijedio je Ante i srušio se na fotelju preko puta doktora.
- Po meni si za transplantaciju. Imaš li koga tko bi ti pomogao?- doda Markan proučavajući nečiji snimak pluća.
- Znaš da imam dvije kćeri i ženu…. Rođaci…pitat ću…možda netko…-
- Stari moj za to ti treba tkivo koje savršeno odgovara. Znaš da su NexUS-ovci spominjali aneks ugovora i ponudili genetsko očitavanje za svakog stanovnika, koji bi povezali sa brojem…-
- Znam, to su spominjali kao glavni dio napada na terorizam. Genetika, pa broj, šarenica oka…i to jednostavno moraš biti ti!-
- A eto. Ja sam ti rekao. Sada potraži doktora, i još važnije nađi nekoga za transplantaciju. Idi u Njemačku. Par stotina tisuća…i riješiš problem…-
- Markane hvala ti.- odgovori Ante i klimavim korakom se izgubi.
3
Slijedećih nekoliko dana Ante je prestao raditi. Razbio svoje rutine. Povukao se u sebe. Do sada. Na vratima se pojavi privlačna plavuša i bez puno riječi smjesti se preko puta njega. Na uniformno plavom reveru bio je znak NexUS.
- Ante, ja sam Viktorija, sekretarica u NexUS-u…-
Iako je bila i više nego zgodna, Anti nije bilo do priče.
- Mogli bi Vam pomoći kao važnoj osobi za naše buduće projekte…-
- Kako? Pa ne može mi nitko pomoći…Ni moja djeca nemaju genetiku koja mi treba…. Nema tu pomoći…- rekao je samosažaljivo, kao i uvijek vjerujući u svoj sud dok ga netko drugi ne bi opovrgao.
- Ante…vi ste važan član naše zajednice. Imamo rješenje. Imamo i davatelja. Po imenu i prezimenu!- tiho je rekla i Ante se uspravi.
- Davatelj…kako?- šaputao je držeći se stola.
- Ante Matković, dvadeset i šest, viši programer. Inovator. Radi u ovoj zgradi zadnje dvije godine…-
- Kkkako znate?- procijedio je kroz suho grlo.
- Paaa…kao našem članu…kodovi služe da se čitaju, a vi ste pomogli u povezivanju kodova sa genetikom u sklopu antiterorističke kampanje, a te podatke obrađuje NexUS-ovo superračunalo…i bilo je dovoljno nekoliko sekundi za odgovor…- rekla je Viktorija i otvoreno ga pogledala.
- Otkrili smo kako su vaši nalazi izuzetno loši, a onda pokušali pronaći alternativu…-
- A je li on?...pristaje? – upita Ante, s nadom i grčem koji je prijetio pražnjenjem crijeva.
- On je ljevičar. Idealist. Zamalo uhapšen u neredima protiv čipovanja. Gotovo kao osoba koju bi se moglo smatrati teroristom…. Nije vrijedan kao Vi. Ni nama. Ni ovoj državi, a ni Vama!,- rekla je gorljivo, pristojno gestikulirajući.
- Ljevičar. Znao sam!- doda Ante sebi u bradu. Postavljajući na nepoznati lik stigmu nekoga sa ispijenim licem i bradom, barem malo arapskog izgleda.
- Vrijeme je jako važno. Računalo je postavilo sigurnosnu marginu na desetak dana. Treba djelovati hitro!- sada se ubrzao i njen glas.
- Što trebam uraditi?- upita tiho Ante i Viktorija objasni plan.
Izvadak iz novina, samo sedam dana poslije:
- u stalnoj potrazi sa boljim programima NexUS je dosegnuo nove civilizacijske granice. Doprinos mladog programera Ante Matkovića je ocijenjen kao najvažniji korak u pouzdanom korištenju bio-čipova, pa mu je na skromnoj svečanosti dodijeljen poklon u vidu novog BMW-a Z3! Iznenađen velikodušnošću sponzora mladić je skoro zaplakao i pred svima objavio kako je ovo priznanje poništilo sva njegova strahovanja kako strane korporacije ne cijene radnu snagu naše male domovine. Na domjenku je bio nazočan i gospodin Ante Saborić, kao utemeljitelj novih kvaliteta koje nam je donio NexUS…-
samo tri dana poslije, nove vijesti:
- Stravična nesreća nadomak Zagreba.
Iz nepoznatog razloga, dvadesei šestogodišnji vozač A.M. izgubio je kontrolu nad vozilom, prošao kroz zaštitnu ogradu, i udario u kamion sa gorivom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Vozač kamiona je, iako ozlijeđen, pokušao pomoći mladiću, ali je došlo do eksplozije oba vozila pri čemu je tijelo mladića potpuno izgorjelo. Stravičan prizor se dogodio samo tri dana nakon što je A.M. dobio nagradu za izniman doprinos sigurnosti biokoda. Nagrada ga je doslovno odvela u smrt……
4
Saborić je gledao u svoj poznati ekran, pomalo izgubljen, osjećajući šavove na stomaku. Rekli su mu kako će taj neobičan osjećaj proći sa vremenom, ali neugoda je bila velika. I malo je teže disao, ali s druge strane je primijetio kako mu se ono nekoliko staračkih pjega po rukama povuklo, kao da ih nikada nije ni bilo.
Ugleda Viktoriju kako prolazi kroz vrata i brzo ustane.
-Kako se brzo oporavljate…- prešla mu je rukom po obrazu. Mek dodir. Prijatan. Diskretan parfem.
- Još ne mogu doći sebi…- rekao je sa nekom neugodom koja se skupljala u prsima.
- Vi ste važan. Jako važan..član naše male zajednice. I imam jedan mali zadatak za Vas. NexUS je dobio Bugarsku i Poljsku za svoj projekt. Zahvaljujući Vama i ovom uspješnom početku…- Ante je otvorio usta, ali ona nije prekidala…- ali ima nešto još važnije. Naš premijer. U stvari njegova žena. Ima početak leukemije. Ukoliko se ne liječi, ostalo joj je jako malo….a mi imamo rješenje. Jedno ime i prezime…. Razgovarala sam sa šefovima i zaključili su kako bi bilo dobro da mu Vi ponudite podatke. Na svoj način. Vaše iskustvo,… u tome… znači jako puno….Ah, uzgred, skoro sam zaboravila…onaj Vaš rođak kojega ste spomenuli, njegov problem sa rožnicom…smatrajte riješenim!-
Post je objavljen 17.10.2008. u 17:04 sati.