Thompsonov ratni zapovjednik u razgovoru mi je rekao kako Thompson kao čovjek je osoba koja ne glumi, ne pretvara se da je nešto drugo. Svoj stav ne krije.Kakav je bio u ratu, takav je u miru. I to me potaklo na razmišljanje o njegovom putu. Naime kad je u Thompsonovom životu bila faza „Jasenovac i gradiška stara“ (vrijeme 2R-rata i revolta) on to nije tajio. Prisjetimo se njegovog stava 2002.g: „Mislim da mi, nova generacija, ne bismo trebali biti opterećeni ni ustašama ni partizanima nego bismo trebali stvarati jedinstvo. Zašto su se u Kumrovcu pjevale partizanske pjesme, a na mom koncertu iste večeri ustaške, time se ne želim opterećivati! Meni ustaške pjesme ne smetaju, dapače, pjevam ih, a želi li netko pjevati partizanske pjesme - neka ih pjeva. Ako to narod želi slušati neka sluša“ /Večernji list, 7.lipnja.2002. No kako je vrijeme prolazilo (pogotovo s turnejom „E,moj narode“) Thompson je rastao u vjeri i svoj smisao pronalazi u vjeri, obitelji i ljubavi prema domovini. O tome i pjeva, informacija za one koji ga ne slušaju. Dakako u tom življenju dolazi do raskola sa starim svjetonazorom. Argument za to je u ovome: „Sve pjesme koje sam ja objavio su ovdje u Croatia records. Nikada se nisam bavio tom tematikom, niti su to moja životna načela koja nosi ta pjesma. Ne stojim iza toga i nije moje. To nisu moja životna načela, moja životna načela su ljubav prema Bogu, obitelji, drugom čovjeku. I ništa drugo.“ Magazin Start, BIH. Neki će sad reći kako je nedosljedan, licemjeran i ne znam što već ne, no to su osobe koje ne mogu prihvatiti činjenicu da se čovjek promjenio. Svaki čovjek ima svoj životni put, osnova neke elementarne kulture jest prihvatiti taj put. U ovom članku sam htio dokazati kako Thompson nije osoba koja bi jedno govorila a drugo radila. I to je njegova prednost na hrvatskoj estradi. Ne glumi.
Post je objavljen 14.10.2008. u 16:55 sati.