Kad su likovi prohodali u svojem prirodnom okruženju (na ekranu naravno), široki osmijeh na dječjim licima pokazao je da su zadovoljni dosad urađenim. Puno truda, puno crtanja i brisanja doveli su do crteža koji su oživjeli i crtić je tu, no likovi nemaju glas a okolina je nijema, pa treba nešto poduzeti. U završnoj fazi radionice, polaznici "Škole crtanog filma" snimali su zvukove koji će poslužiti za sinkronizaciju, a kako su to vesela djeca, uživali su u proizvodnji najrazličitijih glasova, cviljenja, lajanja, pa i glasnog puhanja nosa. Svi su se dobro zabavili a rezultat će biti prezentiran javnosti, vjerovatno krajem slijedećeg mjeseca.
Post je objavljen 14.10.2008. u 07:53 sati.