Večeras razmišljam što činiti? Srce , to moje srce koje me cijeli moj život vodi i usmjerava. Ah, rado bi mu rekla dosta, prepusti mjesto vodilje razumu.
Kad bi mogla njime uparvljati ili ga suzdržavati, nekako zaustavljati, kad bi bar mogla osjećala bi se bolje. Slijediti razum bi željela.
Previše mi je mojih emocija i ne mogu se više s njima nositi. Rado bi ih bacila u najdublje morske dubine pa da mogub udahnuti duboko, punim plućima, slobodno. Ponovo se pitam pa što je to slobodno, slobodno udahnuti, ispuniti pluća svježim zrakom. zar je to toliko zahtjevno i teško.Da očito je za mene to nedostižno i neostvarivo.Nemoguća misija.
Post je objavljen 13.10.2008. u 23:19 sati.