Marketing
Budućnost koja (ni)je nemoguća?
Izvor
Kad je riječ o izboru knjiga ili filmova, moram priznati da nisam ljubiteljica fantastike. Ali, sad dolazi onaj "ali". Trudim se ne robovati predrasudama pa to znači da ipak neću odbiti svaki pokušaj približavanja tom žanru, bilo da je riječ o književnom ili filmskom uratku. Štoviše, postoje takva djela (ili ona koja sadrže neke elemente fantastike) koja bih bez kolebanja izdvojila kao izvor posebno zanimljivih doživljaja.
S tim u vezi, ni jednoga trenutka nisam posumnjala u prijateljičin izbor kad mi je darovala knjigu Dolphin Music. Bila je to i izvrsna prigoda za još jednu provjeru poznavanja engleskog jezika. Dobra vježba – jer ne uporabljujem često engleski, a šteta je ono naučeno prepustiti zaboravu.
I tako sam se prihvatila čitanja. Vrlo brzo zaokupila me fabula tog djela. Radnja se događa godine 2051.
Control Europe Ltd. vlada Europom; sve nadzire, o svemu odlučuje, ukratko – kontrolira život. A život se najvećim dijelom događa u virtualnoj stvarnosti. Ljudi napuštaju svoje domove samo ako baš moraju; sve ostalo obavljaju – virtualno: putuju, ljetuju, zaljubljuju se (susretnu se kad/ako požele sklopiti brak), uživaju u virtualnim koncertima... To je vrijeme kad glazbu stvaraju dupini.
Glavni je lik Saul Grant, glazbeni kritičar, a njegova je virtualna djevojka glazbenica Caroline.
Saulov se život okrene naglavačke kad igrom slučaja dospije u kontakt s organizacijom Pace – koja se bori protiv života kakav nameće europska vlada zvana Control; zbog toga Pace smatraju terorističkom organizacijom.
Saul je u početku mislio da je sve to suludo i neistinito, osobito kad je od članova organizacije Pace doznao istinu o glazbi koju skladaju dupini.
Control je oličenje totalitarizma. Sve nadzire, o svemu se brine, pa tako i o svemu što ljudi misle i u što vjeruju. A službeni je stav koji nameće Control – da dupini stvaraju glazbu kad su sretni. Saul je vjerovao u to sve dok mu "teroristi" nisu objasnili kako nastaje ta glazba. Dupini su zapravo zatočeni u male spremnike napunjene vodom. Da bi počeli stvarati glazbu, muče ih strujom; glazba nastaje u trenutku kad dupini umiru. Takvo se mjesto zove Music Room. To je ujedno i zabranjeni pojam. Čim bi tkogod na Webu uporabio taj naziv, odmah bi postao sumnjiv i počela bi ga nadzirati antiteroristička organizacija Beatcon.
Saul je učinio tu grešku i spomenuo to svojoj djevojci kojoj je pojam Music Room bio potpuno nepoznat; ona ne vjeruje Saulu, a od tog trenutka on je obilježen kao terorist. Mora bježati, pridružuje se organizaciji Pace, upoznaje se s djevojkom po imenu Sue i počinje otvorena borba protiv vladajućeg režima. Proganja ih Beatcon, a Saul i Sue imaju zadatak otići u Švicarsku, pronaći Music Room i osloboditi dupine.
Slijedi pravi zaplet s kriminalističkim elementima i iznenadnim obratima. Otkrivaju se užasi koje režiraju Control i Beatcon.
Saul i Sue uspijevaju oteti dupine i osloboditi ih u suradnji s talijanskim pripadnicima organizacije Pace, međutim, za petama im je Beatcon. U napetoj utrci uspijevaju pobjeći, prevesti dupine do mora i osloboditi ih. Sve osim jednoga – po imenu Wind; on je bio povrijeđen. Kad su ga spustili u more, ostali su se dupini vratili po njega, a on je, umirući, u toj patnji skladao prekrasnu glazbu.
Tako završava napeta priča o tom čudnom futurističkom svijetu. O svijetu koji je zagađen a klimatski su uvjeti takvi da ljudi nerado izlaze iz svojih kuća. Sve je pod nadzorom moćnih koji upravljaju svime i kontroliraju sve sfere života koji se uglavnom živi virtualno.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, nekako me obuzela misao da to čak i nije toliko nevjerojatno ili nemoguće. Ne bih htjela zvučati paranoično – ali ako malo promislite – nije li već odavno počelo vrijeme nadziranja? Na sve strane snimaju nas kamere, provlačimo kartice i nekome ostavljamo svoje podatke, surfamo internetom, komuniciramo virtualno, a znamo li tko sve nadzire virtualu…?
Nije li možda, kad sve zbrojimo i oduzmemo, nekakva slična budućnost pred nama? Brrrrrr...
Post je objavljen 13.10.2008. u 21:28 sati.