Marketing
BEGIZMI 91.
JAZZIJATRIJA
PARTET
Ivan, Bego, Petko, Jasenka i Koča
Koča vadi iz torbe trzalice, umjetne nokte, pretpojačalo, kabele, pick-upove, nekakve male mikrofone, stalak za nogu, držač za gitaru za na koljeno, stalak za gitaru, za note, turpiju za nokte...
Bego: "Ma pogledaj koliko accessorija on nosi! To je već nekakava bolest."
Jasenka: "Aksesorijaza."
Bego dolazi na svirku u sav sjeban.
Koča: "Jesi li dobro?"
Bego: "Niti sam ja dobro, niti je dobro ja."
Bego: "Ko je zgnjusio? Ko se ovo usmrdio?"
Koča: "Ja! Jeo sam fažol."
Bego: "Pa fažol lipo miriše. Čovječe, u šta si ga to pretvorio?"
Bego slaže opremu ispred Luxora. Na televiziji upravo počinje prijenos važne utakmice.
Gost: "Zar ćete svirat večeras?"
Bego: "Aha."
Gost: "A Hajduk živi vječno?"
Bego: "Eto. On živi, a mi radimo."
Koča: "Trebalo bi počet svirat."
Bego: "Svaki početak je težak."
Koča: "Je."
Bego: "Iako ni sredina nije laka. Treba dočekat kraj."
Koča: "A i kraj je u kurcu."
Bego: "Je, ali si zato barem cili sjeban od umora."
Partet u Luxora: Bego, Jasenka i Koča
Koča dodaje Begi note.
Koča: "Smetaju li ti sitna slova?"
Bego: "Ma ne smetaju, uopće ih ni ne vidim."
Pauza. Bend sjedi za stolom, a Jasenka žuga Koči.
Jasenka: "Zašto mi guraš nogu ispod stola pa mi pada? Zašto nemaš note? Zašto nisi ponio stalak? Zašto ti uvijek zaboravljaš?"
Koča: "Jebate, koliko zaštoa!"
Bego: "Svako zato ima svoje zašto."
Koča: "A svako zašto ima svoje jebiga."
Bego: "A jebate koliko sam računa danas poplaćao! A kako vi dijelite račune za struju? Imate mačka Monka. Plaća li on svoj dio?"
Jasenka: "Monk se ne kupa!"
Koča: "Ni ja se ne kupam."
Bego: "I ja bih se češće prao da nisam strastveni pušač."
Jasenka: "E? Kakve to ima veze?"
Bego: "Gasi mi se duvan dok se tuširam."
Maška Monk: pola mačak, pola mošusno govedo. Iz ovih slika je teško nazrijeti stvarne dimenzije tog teleta.
Gosti sjede baš tamo gdje je Bego naumio postaviti zvučnike, a Bego je naumio postaviti zvučnike baš tamo gdje sjede gosti. K tome je i žedan, dakle živčan.
Bego se bez veze nervira: "A u pičku materinu, ovi nikako da se maknu!"
Jasenka: "A jesi li promislio o tome da malo sačekaš?"
Bego: "Budem li gubio vrijeme na promišljanje da sačekam, neću imati vremena sačekati da promislim."
Smetlari metu po Peristilu u vrijeme kad za to nije vrijeme.
Jasenka: "A zašto ovi sad metu?"
Bego: "To su meteori."
Koča: "Kako onda ne padaju?"
Bego: "Rano je. Nisu dovoljno popili."
Neka gošća petnaesti put uspjeva posrnuti preko stalka koji je dovoljno uvučen da nikome ne smeta.
Bego: "Jebate, šta je ova glupa! Kad je pogledaš u oči, vidiš joj zadnji dio glave."
Koča: "Je, vidiš joj kosu iznutra kako raste."
Petko i Ivan
Petko priča s Jasenkom i Kočom: "Vrijednosti su danas skroz poremećene. Stavi svom mačku Monku na jednu stranu Whiskas, a na drugu milijun dolara, Monk će uzeti Whiskas. A šta bi Bego uzeo?"
Bego: "Ne znam... ja ti baš ne volim Whiskas."
Ivan: "Stalno mi se javlja jedan percussionista iz Amerike šta sam ga upoznao prošlo ljeto. On bi da dođe svirati s nama. I još hoće da povede i ženu."
Petko: "Pa odjebi ga."
Ivan: "A ne mogu kad je fin, pizda je ugodan."
Jasenka: "Odlika svake pizde je da bude ugodna."
Petko: "A zašto bi on došao sa ženom?"
Ivan: "Ne znam Petko, pitaj ga."
Petko: "A da nije on perverzan?"
Ivan: "A šta bi mu ti jebo ženu?"
Petko: "Ma neee, nemam ja više oružja. Ja sam ti više onako vizualni tip."
Petko: "Ćićo je bio na seminaru za basiste. I kaže da u Hrvatskoj nijedan basista nema pojma, a pogotovo Bego. Kaže da basisti trebaju postaviti karakter pjesme."
Ivan: "Ako itko može postaviti karakter pjesme, onda je to Bego."
Petko: "Oprosti šta te to pitam, treba mi stručno mišljenje. Jer Ćićo kaže da..."
Ivan: "Pa dobro, šta si se ti toliko primio na Ćiću?"
Petko: "Kad sam nesiguran. Jednom sam u školi slomio desnu ruku, a neki crnogorac je rekao da je to lijeva. I ja nisam danima spavao jer mi je probudio sumnju."
samo neki od brojnih Petkovih jazz-setova
Petko: "Ja sam ti vrač. Doduše u penziji, ali ipak vrač. Imam jednu knjigu u kojoj sve piše šta mene zanima. Ovo što ja vama sada pričam to su seoske priče, ali ono što stvarno znam o psihoradiesteziji ne smijem nikome reći da se ne bi zlorabilo."
Ivan: "A jebate benda! Ovaj je brahman, onaj je šaman... ima li još šta?"
Bego strusi pivo: "Ja sam taman."
Bego: "Dobro je biti pijan. I društveno korisno. Što je više pojedinaca sretno, to je društvo zdravije."
Koča: "Je, a kako ćeš doć doma pijan kad te tamo čeka žena?"
Bego: "Tim bolje, jer pijanstvo ti daje osjećaj slobode i mogućnosti izbora. Dođeš doma i vidiš dvije žene, pa se misliš: hoću li lijevu ili desnu."
Jasenka: "I onda dobiješ dvije peščurine. I s lijeva i s desna."
Petko stalno objašnjava nešto oko bubnjeva, a još da tko što i razumije...
Ivan i Bego raspravljaju tekuću problematiku. Tema su nedavni porast ubojstava, prenapućenost hrvatskih zatvora, te da li je kazna za ubojstvo relativno blaga u odnosu na kazne za druga krivična djela. U to dolazi Petko i s mukom vuče bubnjeve.
Petko: "Eh, da mi se uhljebiti na državnu sisu!"
Ivan: "Ja bih da škver počne prizvoditi galije, a zatvorenike bih koristio u turističke svrhe. Neka okovani veslaju u galijama. To bi bila ludilo turistička atrakcija."
Petko: "Jebate, škver bi imao posla, zatvor na Bilicama bi ispraznili, uštedili bi naftu..."
Ivan: "I nezaposlene bubnjare bi uhljebili na državnu sisu."
Petko: "Tako je, mogao bih tući u timpane na galijama i davati ritam veslačima."
Bego: "Pohapsilo doktore. A ko će nas liječit?"
Jasenka: "Pohapsilo i profesore. Ko će sad fakultet završit?"
Bego: "Znaš onaj vic, student pao ispit, a drugi mu govori: ala šta si škrt!"
Koča: "A kako je Rojs uspio završit, a nije ni kavu platio?"
Bego: "Diplomirao je bez veze?"
Koča: "Je, diplomirao je bez veze."
Joško Grgin na svirci Parteta u Kaštelima. Desno je prof. Željko Milić, povremeni član Parteta.
Bego swinga. Joško ga gleda kako svira ljestvice.
Joško: "Jesi li se popeo više?"
Bego: "A?"
Joško: "Samo trčeš po tim skalama, gore dolje!"
Bego: "Šta? Gore bolje? Ne čujem, sviram!"
Joško: "E, jebiga! Konobar, dodaj mi drugo pivo, ovo se stoplilo."
Bego: "I meni. Razlika između piva i mokraće samo je u temperaturi."
Joško: "A to si čuo!"
Joško: "Ala koje stare stvari svirate!"
Bego: "Jebiga, to je klasični jazz. Moraju biti stare stvari."
Joško: "Je, ali ova je još iz matrijarhata."
Joško: "Kako te ovo ne uspava?"
Bego: "Pa je, malo me uspava."
Joško: "A zamisli tek da sviraš s B.B. Kingom, zaspao bi skroz."
Bego: "Bar bih sa svirke došao doma naspavan."
Milić: "Ovo nije Partet. Ovo je All Stars Depression Band."
Jasenka: "Joo! Ugrizao me komarac, onaj mali tigrasti."
Bego: "Prepili ga za kaznu."
Jasenka: "Da, najefikasnije sredstvo protiv tigrastih komaraca je mikropila."
Bego: "Još su ti i označeni gdje treba pilati."
MAHARA JAZZ TRIO
Dula, Ćićo i Bego
Eto tako, bez nekog značajnog razloga, nakon desetak godina ponovo se okupio Mahara Jazz Trio. Za razliku od Parteta koji svira klasične stilove, Mahara Jazz Trio njeguje slobodne jazz forme.
Dula: "Da vidimo šta ćemo sad... oćemo svirat Solar? Super mi je ta stvar."
Ćićo: "Daj više improvizacije, pusti sad pjesmu!"
Bego: "Pjesma je za smrtnike."
Mahara Jazz Trio svira, ljudi plješću, neki ustaju na noge i viču "Bravo!"
Bego: "Dobro si ti rekao Ćićo. Šta manje razumiju, to se više raduju."
Ćićo: "Tako ispadaju pametni: vidi me, ja ovo razumijem."
Bego: "A ako tko ne razumije, onda se pravi da razumije kako bi ispao pametniji od onoga do sebe."
Prilazi neki intelektualac: "Super vam je svirka. Ludilo. Naravno, za onoga tko razumije."
Bego: "Ajde ti meni nađi samo jednoga koji ovo razumije, pa neka i meni objasni o čemu se tu radi."
Nakon svirke...
Dula: "Jebate, iscrpila me ova svirka!"
Bego: "Naravno. Ovo je bila svirka visoke energije i niske suvislosti."
Ćićo: "Ja sam se tek sad zagrijao. Sad bi ja mogao do jutra."
Bego: "I ja. Spavati."
Sutradan opet Partet svira klasični jazz i blues, ljudi opet plješću, neki ustaju na noge i viču "Bravo!"
Bego: "A zašto se ovi ljudi ovako bezrazložno raduju? Zar su zaboravili da će svi pomrijeti? I to neki od njih u užasnim grčevima."
Jasenka: "BEGO!!!"
MALA ŠKOLA KONZUMIRANJA POPULARNE KULTURE
VIDOVI POHVALE UMJETNICIMA
1. aplauz (to je ono kad se plješće) i ovacije (to je ono kad se viče "bravo")
Kratkoročno (tijekom izvedbe) znači mnogo. Dugoročno, ako nije popraćeno odgovarajućim materijalnim odzivom, ostavlja gorak okus u ustima.
2. pozitivna kritika u medijima
Slično kao i gore, ali dok se aplauz i ovacije mogu dogoditi bilo kome, pozitivna kritika se događa samo odabranima. Da bi bio pozitivno ocijenjen u medijima umjetnik najprije mora biti etabliran, a da bi bio etabliran najprije mora biti pozitivno ocijenjen u medijima.
3. nagrada na festivalu ili umjetničkoj manifestaciji
Priznanje koje se može dobiti ako je umjetnik dobro situiran. Ukoliko mu se baš i ne ide na dotičnu manifestaciju, istu može dobiti kao bonus uz diplomu kupljenu u susjednoj prijateljskoj državi. Nužna stepenica u procesu etabliranja umjetnika.
4. nagrada za životno djelo
Priznanje umjetniku da je na zalasku karijere i ne može više puno dati, te da će uskoro umrijeti. Srećom je rezervirano samo za režimske umjetnike, one već rečene etablirane.
5. honorar
Ultimativni vid pohvale. Nema boljeg!
Glazbenici u prehrambenom lancu. Ovaj put ne kao hrana većim ribama.
Pohvala je umjetniku jako značajna za nastavak njegovog rada, a najuzvišeniji vid pohvale je honorar.
Takva pohvala omogućuje umjetniku da jede, a hranjenje mu omogućuje daljnji rad.
A zašto? Zato što je hranjenje najbolja preventiva protiv smrti od gladi.
A zašto je to važno? Zato što se umjetniku se znatno smanji produktivnost kad umre.
A kome je to važno? Ama baš nikome, osim umjetniku samom.
A zašto bi to trebalo biti važno? Zato što je narod bez kulture narod bez identiteta.
A zašto to ipak nije važno? Zato što ovaj narod ide u integracije gdje mu ne trebaju ni kultura ni identitet, oni to tamo već sve imaju. I to još ljepše i bolje.
Eto kako je sve jednostavno kad Bego sebi to u glavi posloži.
(nastavit će se)
Post je objavljen 13.10.2008. u 13:33 sati.