nemam riječi.
jednostavno nemam riječi.
dok sam stajala gore na tribini i vrtila glavom ne mogavši se odlučit da li da gledam direktno u nju ili u OGROMAN videozid iza nje na kojem su se vrtili close-upovi imala sam stotine riječi u glavi.
kako je lijepa, kako pjeva s dušom, kako improvizira na klaviru, koliko ostavlja dojam jedne obične cure, skromne i jednako oduševljene našom reakcijom koliko i mi njezinim nastupom..
ali sad mi je glava prazna..
nemam pojma kaj bi napisala..
bila sam toliko nadrkana informacijama s neta o 5 različitih cijena za 5 različitih dijelova dvorane, kao i činjenicom da su moje cure nesposobne organizirat se i doć ranije..
i tu ne mislim 5 sati ranije.. nego onak.. prije nego što se stvori tolika gužvetina i ispred i u dvorani da ćemo čekat 2 sata da uđemo..
a mislim da je na moju nadrkanost negativan utjecaj imala i činjenica koliko sam razočarana koncertom hladnog piva.. toliko da ih odonda nisam doma upalila.. i toliko da mi se u petak popodne jednostavno nije išlo na koncert..
ipak, stisla sam zube i otišla s odlukom da ću prestat bit nervozna nakon prve pive. autosugestija i to.
ispalo je da ulazi na tribinu uopće nisu čuvani. srećom za nas s najjeftinijim parter kartama.
ipak.. da sam platila kartu 390 kn i da nisam mogla nać mjesto na tribini.. bila bih prilično ljuta.. jebiga.. hrvatska organizacija na djelu..
žena je iskočila na binu točno u 9 i počela plesati, skakati, pjevati i svirati malo na jednom kraju bine, malo na drugom.. jer su joj klavijature bile postavljene širom pozornice..
ja sam bila.. u šoku!
onom pozitivnom ofkors.. mislila sam da će to izgledat više onak.. ona sjedi za klavirom i pjeva.. a mi uživamo više zato što smo zbilja fanovi i znamo sve stvari, a ne zato kaj je napravila bogzna kakav šou..
doduše ona i je sjedila većinu vremena za klavirom, ali je komunicirala s publikom koliko god je bilo moguće.. u čemu je veliku ulogu igrao i videozid iza nje širine pozornice i visine do.. neba?? well.. do krova dvorane..
vidjeli smo je kao da nam stoji na metar udaljenosti, a zvuk..
ok.. zvuk je bio super do pred kraj kad je nešto počelo pucati u desnom razglasu na koji su bili bubnjevi spojeni.. ne znam jel bio problem kod nas ili njih, ali nitko.. i mislim NITKO se na pozornici nije na to obazirao..
ona je nastavila pjevati, a bend svirati ko da ništa nije bilo i prepustili su kvar onima koji se trebaju s time baviti. tehničkoj ekipi.
i moram spomenut..
na početku je pozdravila na hrvatskom na što je publika odgovorila takvim vriskom da sam imala dojam da je odskočila..
brijem da nije očekivala baš toliku euforiju.. žena vjerojatno pozdravi na lokalnom jeziku na svakom koncertu.. a mi smo reagirali ko da je otpjevala himnu ili nekaj..
baš kul!
trajalo je prekratko, samo nekih sat i 35 min.. ali zato prejebenih!
i nemam još slika nikakvih, pa ih neću ni stavit..
evo vam jedna s novog albuma..
Post je objavljen 13.10.2008. u 12:59 sati.