Na rubu sam odluke da prestanem pisati na blogu, ali i inače. Zašto, uopće, pišem?
Ne mogu reći da se igram, a bolje bi bilo da jesam. Dala sam sebi zadatak pisati o nekim stvarima koje su prijeporne. Čini mi se da su se tu stvorili određeni stereotipi, koje podgrijavaju bojovnici sa lijeve i desne strane. A upravo takva na neki način cementirana razmišljanja vodila su nas u prošlosti, a bojim se tako će biti i u budućnosti u vrlo krvave ratove.
Znam da su na blogu, a inače na elektronskim medijima mladi ljudi koje te stvari uopće ne zanimaju. Oni bi htjeli živjeti, guštati život i to je u redu. Kad bih bar tu našu krvavu bajku znala ispričati s humorom. Uzmimo ovaj posljednji Skaskin post 'Zbogom'. Odlično napisano. Zabavno, a opet je sve rekla. I Skaska bi trebala svoje stvari pretočiti u literaturu kao naša Zona i vjerojatno još neki za koje ne znam. Naravno da za ozbiljniji ( ne mislim po sadržaju) rad treba pisati i brisati. Izbaciti suvišno. Ozbiljno lektorirati- ne mislim njene lokalizme. To sve treba ostaviti onako kako jest. Volim jezik koji se nadograđuje i širi. Volim sve ove naše lokalizme, a i riječi iz drugih naroda. Sve bih to upotrebljavala da me ne koči prokletstvo vlastitog nasljeđa. Ne mogu ga se riješiti, iako uporno pokušavam. Glupo mi je govoriti o svim svojim životnim opterećenjima i realnim teškoćama.
Jer, treba uvijek misliti da smo se kao obitelj borili za preživljavanje. I sad tu mi ide ona činjenica da smo to radili legalnim sredstvima uporno kao mali beznačajni mravi nosili svoje mrvice u skloništa stazama kojima je to bilo dozvoljeno. Ne preskačući nikoga, samo svojim sposobnostima i radom.
Još nedavno nazvala sam najmlađeg sina u jednom trenu razmišljajući da mu moram ponoviti nešto što sam ga cijeli život učila, ali ipak nije loše podsjetiti… i rekla mu: Molim te nemoj uzeti posao nikome, ako je taj drugi sposoban taj posao obaviti jednako ili bolje od tebe.
Da ne ulazim u detalje moj sin radi… nešto specifično uz puno osobnog šarma i dobrote- oprostite mi ipak sam ja jedna mama, ali te njegove osobine i… sad dosta da zlo ne čuje, u svakom slučaju još i danas, odrasli su to ljudi učim ih da rade pravedno i sve što rade da to budu zasluga njihova. Nikakve makinacije ni mafijašenja, nadam se da me neće razočarati.
Što mislite može li se s takvim osobinama preživjeti u ovom novom hrvatskom društvu?
Ja uporno hoću misliti da može.
Ne želim drugačije.
Znam da zvučim naivno i srcedrapateljno, ali to tako nekako jest, Netko mi je predbacio ovdje na blogu da ni skromnost nije baš dobra kao nešto negativno je ta skromnost, kao nekakva niže vrijedna kategorija ili čak neka vrst koketiranja s tim, ali uvjeravam vas da to nije tako. Znam ja biti i bezobrazna, stroga i oštra ( ha- ha), istina rijetko ali ipak...
I isto tako znam puno ljudi sličnih meni. Dragih ljudi sa školama, znanjem sa ili bez imanja- nevažno, ali pobjegli su od politike i medijske pažnje.
Jer nije li upravo na neki način ta medijska pažnja, okruženje i dobro moguće i mafija kriva za smrt ove male djevojke Ivane. H. Pa čak i kad se ne radi o 'zlatnoj mladeži'. Razna ubojstva i samoubojstva jer su nam oni koji bi trebali biti uzor , model po kojem će se ta mladost ponašati kriminalci, varalice, krivi izbor načina zarade… sve krivo do političara i prenapuhanih raznih drugih ega. Sve bez pokrića na brzinu ta silna bogatstva, jahte, zarade, kao da se zaboravlja da je mali broj nogometaša, manekenki, pjevača i slično stekao veliko bogatstvo, a puno je više onih koji su se po putu izgubili u piću i drugim porocima.
Opet… dosadna sam i sama sebi. Jer na kraju i mene su, bez obzira na skromnost i silan rad, pogodile razne nedaće takve vrste, a ne mogu za sve kriviti nacionalsocijalizam, fašizam i komunizam.
To je ta igra života s nama ljudima, a možda i životinje i biljke razmišljaju na naš ljudski način.
Možda blog i pomaže. Šećem po takvim postovima… Čovjek ne može vjerovati što se sve o sebi ne piše. Dobro je da je anonimno. Jer, možda je i to terapija , samopomoć.
I ja..? Što ja tu radim?
A sad ću se zaustaviti, jer vidim da je glupost, ovaj put moja, uistinu svemirska kategorija.
http://www.youtube.com/watch?v=duuuBuiqbPk
Ova prekrasna pjesma zaslužuje više verzija
i ova:
Post je objavljen 13.10.2008. u 11:25 sati.