Strah je nešto strašno, snažno, strah je nešto vrlo važno!
U strahu su krupne oči, strah se šeće u ponoći, usred dana, usred stana, il' u večer il' iz jutra, on će doći opet sutra, strah nam priča svašta, svašta, strah je zbilja al' i mašta! Upravo si jučer rek'o, kad si mamu dugo ček'o: "Bilo me je mama strah, zastao mi, mama, dah. Nešto šušne, nešto cvili, nešto crno sobom mili..."
Strah je soba puna mraka, strah je noćni zvižduk vlaka; kad pas laje, mačka kiše, kada baka teško diše, il' miš gricka koru sira, kada vjetar prozor dira, kad se mjesec nebom šeće, kad se sjena stabla kreće. Strah su krupne kapi kiše, kad ti mama veli - tiše. Strah je vika iznenada; ne znaš gdje si usred grada; strah su priče pune laži, njih strah uvijek traži, traži. Da ti puni glavu, pete, da ti misli brže lete, noge bježe poput zeca, strah te tako lako peca. Lovi, lovi i ulovi, strah su tvoji ružni snovi: kada sanjaš strašnog lava ili vuka ili udava, da te gone i progone, da te stižu i prestižu, noge tvoje poskakuju, poslušnost ti otkazuju. Tada vičeš: mama, tata, evo lava, strah me hvata!
Strah je bura, grom, oluja, kad nestane svjetlo, struja... Strah su tvoje uši, oči, otvorene u ponoći! Tada vide trista čuda, tad se nađu svuda, svuda...
Ima straha usred dana, usred dana razigrana, što u sebi zbilju krije, što se gorko, gorko smije: kad u školi nisi znao, učitelj ti "kolac" dao, pa se bojiš, pa se znojiš, što će reći mama, tata, strah te djede, strah te brata...
Srce ti je zadrhtalo, razbio si - ogledalo! Misliš, misliš, tata će me sada tući, prolaze te trnci vrući. I sam znadeš kriv si bio, batine si zaslužio, a tata ti kaže blago: što učini dijete drago? Ne tuće te i ne grdi, tek se malko na te srdi. Dariva ti opomene, ostaju ti uspomene. Strah u grlu što je stao - pobjegao i nestao...
Sutra opet strah će doći. Uz tebe će možda proći, možda će te mimoići, zašto mora k tebi prići? Možda nađe Peru, Žarka, Vesnu, Tanju ili Marka?... Strah je čudno, čudno biće, to su nekad strašne priče. Tko ga rodi, tko mu mati? Gdje stanuje, tko će znati? Vele da je velik, strašan, kao kuća pozamašan. Ponekad je sitan, mali, pa se samo hvali, hvali... Kažu da se strah i boji, da se i on zna da znoji, sve od straha, sve bez daha! Je l' istina il' je šala, reci braco, seko mala? Strah da ima pred kim straha, da od straha nema daha? Čudne priče, čudne laži! Je l' istina, dedo, kaži?
- Istina je. Strah se boji, od straha se i on znoji. Strah zna biti blijeda lica, strah zna biti kukavica! Njega hrabrost brzo svlada, tad je sitan, šaka jada. Tada dršće kao šiba, tad je plašljiv kao riba. A u mraku, u ponoći, kad otvoriš krupne oči, kad strah u te uđe, kad uz tebe legne, on će odmah da pobjegne. Kad upališ svjetlo, bježat će poput vjetra, preskakati do tri metra... Taj strah o kom' čuješ svašta, to je samo priča, mašta, to je samo kukavica, drhtavica. Kad ga tvoja hrabrost zbuni, kad sa svoga konja sjaši, više neće da te plaši.
Post je objavljen 13.10.2008. u 10:25 sati.