O čemu se raspravlja na stručnom aktivu?
Dok u CERN-u hvataju Higgsov bozon, dok sonde s Marsa šalju fotografije ljupkih crvenkastih pejzaža, dok Ameri postavljaju rakete po Češkoj, dok smo na korak do Umjetne Inteligencije i komercijalnih letova u svemir, a možda i do globalne katastrofe koja će nas zbrisati s lica Zemlje, pitanje o kojem se na stručnom aktivu profesora hrvatskog jezika raspravlja dobrih uru vremena glasi: hoćemo li imati tri, četiri ili pet elemenata ocjenjivanja? Od nas petnaestak prisutnih, desetak rezignirano šuti, a ostatak s puno emocija raspravlja. Ne bi to samo po sebi ni bilo nešto loše. Treba postaviti određene standarde. Ali! Razmišljam o tome kako se posljednjih dvadesetak godina o dotičnom problemu razglabalo na isti način već tko zna koliko puta. Isprva sam čak i sudjelovao. Broj elemenata se nekoliko puta mijenjao. Nakon ove posljednje debate pao je dogovor da budu tri elementa: književnost, jezik, izražavanje. Razmišljam i o tome kako se mi koji se bavimo književnošću zapravo bavimo graničnim situacijama, erosom i thanatosom, cijela književnost natopljena je seksom, krvlju i smrću, ekstazama i ludilom, dotičemo samu srž… i to trebamo podijeliti s našom mladunčadi. No, na stručnim aktivima ne raspravljamo o tome, božesačuvaj! Pitanje svih pitanja je broj elemenata ocjenjivanja. Ili varijacija na temu. Treba li na popisu lektire zadržati pripovijetku Mile Budaka Opanci dida Vidurine? Treba li dati prednost Rikardu Jorgovaniću ili Franji Cirakiju? Je li Mali od foguna uistinu reprezentativan tekst Vikotra Cara Emina? Jednom prigodom voditeljica aktiva predložila je da pozovemo gosta predavača. Bilo je to u razdoblju FAK-a, pisali su se sočni tekstovi… Predložio sam da pozovemo Krunu Lokotara, da čujemo nešto o recentnim zbivanjima u domaćoj produkciji… Za Lokotara nitko od prisutnih nije čuo. Nakon kratkog vijećanja, pala je odluka: pozvat će se sveučilišni profesor, stručnjak za tzv. noviju hrvatsku književnost, onu od Preporoda naovamo. Govorit će nam o ženskim likovima u romanima hrvatskih realista. Poanta: ne, ne želimo čuti što se novo događa u matičnoj književnosti.
Želimo svježe vijesti iz 19. stoljeća.
Post je objavljen 13.10.2008. u 09:32 sati.