Marketing
Šesto - posljednje ukazanje: 13. listopada 1917.
Fatima, gradić smješten gotovo u središtu Portugala, u gorju Serra d'Aire, posta 1917. godine mjestom najčudesnijih događaja u XX. stoljeću - Gospinih ukazanja. Poruke iz Fatime su proročanske, neke od njih dugo vremena tajne, a odnose se velikim dijelom na događaje koji su mijenjali povijest čovječanstva u prošlom stoljeću. Dvoje drugih malih vidjelaca Franjo
i Jacinta
su umrli 1919. i 1920. Lucija de Jesus dos Santos,
posljednja vidjelica iz Fatime u vječnost je zakoračila 13. veljače 2005. godine. Oni su 2000. godine proglašeni najmlađim blaženicima nemučenicima u povijesti Crkve. Nebo je i ovaj put izabralo neznatne i ponizne službenike da svijetu prenese svoju poruku.
Dok se 13. svibnja 1917. godine po crkvama u svijetu čitalo pismo Benedikta XV. "Ponizna službenica Gospodnja", a Europom bjesnio I. svjetski rat, zbilo se prvo ukazanje u Fatimi. Papa Benedikt XV. se spomenutim pismom „javno“ obraćao Isusovoj majci da zaustavi rat i zahtijevao da se po cijelom svijetu organiziraju molitvene akcije za mir na čelu s dječicom. U istom dokumentu naređuje da se zaziv "Kraljice mira, moli za nas" i službeno uvrsti u Gospine litanije. Tog istog dana Eugen Pacelli, budući papa Pio XII. (za čijeg će pontifikata biti vođen najveći dio II. svjetskog rata - na koji se i odnosio velik dio fatimskih poruka), biva iz ruku pape Benedikta XV. zaređen za biskupa. Ne zaboravimo da je Portugal još od XII. stoljeća bio posvećen BDM, no u trenutcima fatimskih ukazanja odnosi između aktualne vlasti i Vatikana su bili u prekidu, a položaj Katoličke Crkve nezavidan. Troje djece je već od 1915. godine bilo pripravljano na čudesne susrete u 1917. godini. Već 1915. i 1916. godine troje malih pastira - Lucija, Jacinta i Franjo - imali su četiri viđenja i susreta s Anđelom čuvarom (Anđelom Portugala), o čemu je u svojim "Memoarima" vrlo detaljno izvijestila Lucija. To su samo neki od čudesnih i znakovitih zbivanja povezanih s početkom ukazivanja.
Bila je nedjelja 13. svibnja. Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8) su se poslije povratka s rane Mise sa svojim stadima uputili u Cova da Iriju (Irijsku dolinu - ime Irena u grčkom jeziku označuje osobu koja voli mir). Poslije molitve krunice pastirima se ukazala iznad česmine "divna Gospođa, sva od svjetla, sjajnija od sunca". Zamolila ih je da tu dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada.
U svim ukazanjima Gospa je zahtijevala pokoru te da se molitvom, osobito krunice, izmoli mir u svijetu. Već na drugom susretu je kazala da će Jacintu i Franju brzo uzeti k sebi u nebo, a da će Lucija živjeti dulje od njih. Gotovo u svim ukazanjima govorila je o potrebi pokore, molitve, pobožnosti prema svom Prečistom Srcu i potrebi obraćenja cijelog svijeta. Sržni događaj se zbio 13. srpnja. Troje malih pastira su imali viđenje pakla koji im je pokazala Gospa, ali su dobili i upozorenje da će, ako se u svijetu ne prestane s vrijeđanjem Boga, doći do još strašnijeg rata za vrijeme pontifikata Pija XI. Predznak će biti noć obasjana svjetlošću (što se uistinu i zbilo u noći s 25. na 26. siječnja 1938. godine). Taj put BDM je govorila i o obraćenju Rusije, odnosno mogućnosti da ona svoje zablude proširi po svijetu. Također je upozorila na silne patnje koje čekaju Svetog Oca i ljude dobre volje. No naglasila je da će na koncu Rusija biti posvećena njezinu Prečistom Srcu i da će se obratiti. To je ukratko sadržaj prve dvije tajne. Taj dan je Gospa izgovorila i djecu naučila molitvu koja će se od tada moliti poslije svakog desetka krunice ("O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe..."). Treća tajna će ostati nepoznata sve do 2000. godine kada ju je Sveta Stolica konačno objavila. Otkrivanje tajne očekivalo se desetljećima i mnogi su senzacionalistički tvrdili, poneki i vjerovali, da ta tajna sadrži viziju svršetka svijeta. Kada ju je Vatikan objavio, odmah je stiglo i objašnjenje od sadašnjeg Pape, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, da se tajna odnosi na događaje koji su se već zbili (prije svega na teške progone kršćana u XX. stoljeću, ali i na atentat na papu Ivana Pavla II.).
Kako je i obećala na početku ukazanja u Fatimi, Gospa je pri svom posljednjem ukazanju 13. listopada objavila svoje ime - Gospa od svete krunice. Također, pred masom od oko 70.000 ljudi zbilo se čudo "plesa Sunca". Sunce se vrtoglavo okretalo oko sebe, bacalo zrake različitih boja i na koncu jurnulo k zemlji. Nazočni su pomislili da je to kraj svijeta. Taj dan je lila kiša, gotovo su svi hodočasnici bili već mokri, mnogi su se na koncu bacili u blato, no kad su ustali, svima je odjeća bila potpuno suha. Tadašnji najutjecajniji portugalski dnevnik bio je "O Secula" koji je ujedno bio na čelu protuvjerske borbe u Portugalu. Gl. urednik lista Avelin d'Almeida, slobodni mislilac i mason, pisac brojnih članaka protiv Crkve i svećenika, odlučio je osobno biti izvjestitelj tog dana iz Fatime i ismijati tamošnja zbivanja. No, svoje članke će nasloviti s "Ukazanja u Fatimi - sama nadnaravnost" i "Zapanjujući događaj - Ples Sunca u puno podne u Fatimi", te objektivno izvijestiti o zbivanjima tog dana. Crkva je 1930. godine kao vjerodostojne priznala događaje u Fatimi. Upravo 13. svibnja 1981. godine, na dan početka fatimskih ukazanja, pokušan je atentat na papu Wojtylu. On sam je kazao da svoj život i daljnji pontifikat duguje Gospi Fatimskoj. U njezinu krunu je stavljen metak kojim je bio pogođen.
Šesto i posljednje ukazanje: 13. listopada 1917.
Kao i u prethodnim prilikama, vidioci su primijetili odsjaj svjetla, a zatim Gospu iznad crnike:
LUCIJA: "Gospođo, što želite od mene?«
GOSPA: "želim da se na ovom mjestu podigne kapelica meni u čast. Ja sam Gospa od svete krunice. Neka se krunica nastavi moliti svaki dan. Rat je pri kraju i vojnici će se uskoro vratiti svojim kućama.«
LUCIJA: "Imam mnogo toga što bih vas željela zamoliti: da ozdravite neke bolesnike i obratite neke grešnike...
GOSPA: "Neke hoću, neke neću. Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha!« I poprimivši još tužniji izraz lica, reče: "Neka više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko izvrijeđan!
« Tada raširi ruke i okrene ih prema suncu. Dok se uzdizala, odraz njezinog svjetla pao je na sunce.
Lucija je u tom trenutku uzviknula: "Gledajte sunce!«
Čim je Majka Božja nestala u beskrajnom nebeskom svodu, pred očima vidioca ukazale su se tri slike. Prva je predstavljala radosna otajstva krunice, zatim žalosna otajstva i na kraju slavna otajstva krunice (samo je Lucija vidjela tri slike, bl. Franjo i bl. Jacinta vidjeli su samo prvu).
Pokraj sunca pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Bila je to sveta obitelj. Djevica je bila odjevena u bijelo, ogrnuta plavim ogrtačem. I sveti Josip bio je odjeven u bijelo, a Dijete Isus u svjetlocrveno. Sveti Josip blagoslivljao je mnoštvo, čineći tri puta znak križa. Dijete Isus činio je to isto. Uslijedilo je viđenje žalosne Gospe i našeg Gospodina kako trpi na putu za Kalvariju. Gospodin je blagoslivljao narod čineći znak križa. Majka Božja nije imala mač u grudima. Lucija je vidjela samo gornji dio tijela našeg Gospodina Isusa Krista. Na kraju se, u jednom slavnom ukazanju, pojavila Gospa od Karmela, okrunjena kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama.
Dok su se pred očima vidioca odvijali ovi prizori, veliko mnoštvo od pedeset do sedamdeset tisuća promatrača bilo je nazočno čudesu sunca. Tijekom čitavog ukazanja je kišilo. Na kraju Lucijina i Gospina razgovora, u trenutku kad se presveta Djevica uzdizala, a Lucija uzviknula "Gledajte sunce!«, oblaci su se razmaknuli otvarajući pogled na sunce koje je izgledalo poput koluta od zlata. Blistalo je nikad viđenom jačinom, no nije bilo zasljepljujuće. Sve to trajalo je samo trenutak. Ogromna lopta počela je "plesati«. Poput velike ogromne vatrene kugle sunce se okretalo strelovitom brzinom. Zaustavilo bi se na određeno vrijeme, a zatim ponovno počelo okretati oko svoje osi velikom brzinom. Zatim su rubovi postali grimizne boje te su se udaljavali na nebu, poput vrtloga, prosipajući vatrene plamenove. Ovo se svjetlo odražavalo na suncu, biljkama, žbunju, na licima ljudi i odjeći, prelijevajući se u svjetlucave tonove i različite boje. Pomaknuvši se tri puta snažnim pokretom, izgledalo je kao da je vatrena lopta zadrhtala, zatresla se te se krivudajući strmoglavila na prestravljeno mnoštvo. Sve je ovo trajalo desetak minuta. Konačno se sunce krivudajući vratilo na mjesto s kojeg se počelo urušavati, ponovno mirno i blistavo, s istim svakodnevnim sjajem.
Ciklus ukazanja je završio.
Mnoge osobe primijetile su da se njihova odjeća, natopljena kišom, iznenada potpuno osušila. Čudo sa suncem promatrali su mnogi svjedoci koji su se nalazili na udaljenosti i do četrdeset kilometara od mjesta ukazanja.
Usp. "Memorias II«, str. 162; IV, str. 348 i 350; G. De Marchi, str. 199— 200; W. T. Walsh, str. 217— 221; L. G. da Fonseca; str. 102— 105; J. Galamba de Oliveira, str. 95— 97
Post je objavljen 13.10.2008. u 08:53 sati.