Poslije godinu dana još uvijek sam bila tu na Jadranu , iako sam obećala Pieru da ću doći još prošle jeseni na koncu feragosta, ali sve se produžilo, ni sama ne znam kako. Pieru sam rekla da imam posla oko kuće , iako su ti poslovi bili davno završeni i nisu bili tako obuhvatni osim onog na ogradi.
Jednostavno sam želila biti uz Tonia, tog muškarca koji je usao u moj zivot na neobican nacin.
Takvu privlacnost jos nisam nikad dozivijela. iako nikad nismo progovorili ništa o ljubavi ili sexu , čak nismo pričali ni o našim obiteljima .
Pier je bio tu kod mene za feragosto ( ljetni poraznici ) i tada se Toni nije pojavljivao , nije bilo potrebe da mu kažem da tog dana kad je Pier došao, neću izaći , on se jednostavno nije pojavio, bez riječi, znao je da ne idem van , i ni on nije izašao ili bar ne da bi ga vidila .
Kad je prošao i ovaj feragosto Pier me pitao:
- Kada dolazis?
- Uskoro , što ću tamo, kad završim neke poslove , ovdje je mirnije...
Izmisljala sam stotine sličnih razloga samo da ostanem .
Idući dan, poslije Pierovog odlaska izašla sam vani, a ispred ulaza me čekao Toni .
- Idemo li u šetnju?
- Da , sa zadovoljstvom , jedva sam dočekala šetnju s vama, odgovorila sam .
Kao i do sada , tako smo i ovaj put krenuli našim poznatim stazama i istraživali uvijek po kojih stotinjak metara dalje , na neki način osvajajući do tada neistražena područja , za razliku od naših prošlosti koje su nam još uvijek ostale nepoznate.
Naša aseksualna idila se nastavljala iz dana u dan i svodila jedino na zajedničke šetnje i jako malo razgovora.
Jedio što sam uspjela doznati od Tonija je bilo da je imao nekoliko veza sa ženama , a s kojima i kakvih nisam doznala. Znala sam jedino da je sada u nekakvoj vezi , ali nisam znala nikakve detalje niti sam ikada vidjela ijednu ženu u blizini njegove kuće, osim njegove domaćice .
Nase setnje su se nastavile cijelu godinu .
Post je objavljen 13.10.2008. u 01:47 sati.