DA mi je nekad ranije, dok sam u pet ujutro biciklom probijao snijeg na putu u školu kraj famozne Schlosskirche u Wittenbergu, netko rekao da ću ju nekad slikati sa nostalgičnim smiješkom - ne bih vjerovao.
Da su mi rekli, kako ipak neću pronaći jednog policajca, kojeg sam se tada zarekao ubiti, ne bih vjerovao.
Da sam, trčeći kroz grad na kolodvor da stignem vlak, kojim ću sa tadašnjom curom otići do Berlina prije dvadeset i nešto godina, slutio da ću s njom nekidan nazdravljati i dogovarati zajedničko obiteljsko ljetovanje u Italiji učetvero, nasmijao bih se.
No eto...
Lutherove teze. Mojih pet godina puberteta. Elba moja.
Ja. Danas. Ovdje.
Post je objavljen 13.10.2008. u 23:54 sati.