Ja sam u zadnjih 45 dana svoga života prekinula višegodišnju vezu, kupila stan i krenula u uređivanje istog, doživjela polu - mlaku avanturu s likom s neta, zaljubila se u tatinog prijatelja, koji se zaljubio u mene, ali u zadnji tren stao na kočnicu i zaključio da ne smije.
Od kuda mi obraz da kukam kako mi je dosadno i kako mi se ništa ne dešava, da mi život stoji i da jedva čekam neku promjenu?!? Nisam normalna i treba mi strpljenja, samo gdje da ga nađem!?
Da, nisam normalna...
Post je objavljen 12.10.2008. u 23:22 sati.