Pregled posta

...lagao si... fališ mi se ipak izlizalo...! // but that's not the point...

proslo je dva tjedna...
i ta dva tjedna...
dane sam provodila lumpujuci, izbjegavajuci prvenstveno skolu i pitanja Kako si?... razmisljajuci o svemu... podsjecajuci sebe...
vikende... vracajuci se na staro...
Niksi je rekao: evo je... BIG BAD BITCH IS BACK...
svaki vikend pijana... luda... barim, ali ne zbarim, odem i ostavim lika onako u nadi... jer znam da ga mogu imati i drugu neku vecer...
igram se...
tudim osjecajima... tudim stavovima... tudim snovima...
ali uglavnom pijana...
kao i prije Tecktonika... kao onda sa Slovom G i svima koji su postojali u isto vrijeme kad i on... a bilo ih je...

i ovaj put sam pretjerala... sinoc...
mobitel mi je upao u more... novi... misec dana star...
i još sam uspila nagovoriti Ribicu (da, onu Ribicu koju sam napucala zbog Slova G) da skoci po mobitel u more...
kao pravi prijatelj...
pazio me gotovo cilu vecer... dok nije dosao Niksi...
Niksi me rasplakao... opet...
opet sam plakala kao malo dijete na njegovom ramenu pokazujuci da jos uvijek imam osjecaje koje iznova nastojim zatomiti...
ali ovaj put... plakala sam iz drugih razloga...
plakala sam jer mi fali Tecktonik...
ali on kao on...
ne njegovi poljupci, dodiri, sex ili nesto takvo...
fali mi on...
naši razgovori... poruke... kave kao kave...
fali mi on kao prijatelj...
jer... ne trebam ga... ne kao ljubavnika... trebam ga kao prijatelja...
jer ja sam povezana s njim... jesam...
i on je povezan sa mnom... znam da je...
i funkcioniramo kao prijatelji, shvacam to...
jer jednostavno... oduvijek smo bili prvenstveno prijatelji...
jer prakticki se u 4miseca veze i nismo nesto pretjerano vidali...
i tako mi to fali...

ja bi...
da mi posalje sms (opet na 091 s obzirom da je 095 naucio plivati, a bogami i roniti sinoc!)
i kaže: Tu sam za tebe.. za razgovor i kavu... kao prijatelj...
samo to trebam...
da li se uzalud nadam ako ti to kazem? ... ne...
ionako sam odlucila ici u krajnosti pa ti poslati poruku da procitas ovaj post jer zelim da znas... krenula sam dalje i fališ mi kao prijatelj... jer te nema tu...
a u tebe sam se uvijek mogla pouzdati...
mogu li i ovaj put?

više ne boli... ljubav kao ljubav... više me ne boli... boli me izgubljeno prijateljstvo...



a sad... kako ja ovaj blog pisem ugl radi sebe...
svojih osjecaja...
moram dalje s pricom...
plakala sam i radi Njega...
Tecktoniku sam rekla da mi je samo jedna osoba znacila vise nego on...
o da... je...
i kod mene... ja nikad s tom osobom nisam sve prekrizila i zaboravila...
nije ni on...
zavarali smo sebe i druge da smo prijatelji i da ne trebamo nikoga...
oh, kad bi ljudi samo znali...
...
kad bismo samo mi znali...
...
znacis mi jos, tek toliko da znas... znacis mi...
...
...
...
iduci vikend idemo vani... On i ja... i stara ekipa Klupice na suncu...
jedva cekam...
necu vam otkriti o kome se radi, ne smijem...
previse ga ovaj blog pamti...
kao i ja...
ali idemo... nadam se...

i bez obzira na sve... pricu cemo ponoviti...
izademo li skupa... pricu cemo ponoviti...
s drugacijim nastavcima...
znam da ocemo...
jer sada... oboje smo zreliji... pametniji... iskusniji u mnogocemu...
koliko cujem i slobodni...
jer on i ja nikad nismo mogli biti jedno blizu drugoga...
stajati kao prijatelji ako se pogledamo u oci...
znamo oboje kako ce to zavrsiti...
bez obzira na svijet i ekipu...
bez obzira na njegovu žensku ili mog nekog lika... (ne Tecktonik, tebe ipak nisam varala s njim kao neke druge, znam što ti se sad vrzma po glavi...!)
bez obzira na upozorenja i posljedice...

jbg...



i ugl... da ne pomislite da se opet vracam na staro...
i da opet patim...
i da opet gubim glavu...
neee...
njega cemo zvati Racer... jer voli aute...
i on je tu... za moju zabavu...
jer veza izmedu nas dvoje je nemoguca...
ja sam u mom Gradu... on je malo juznije... u svom Velegradu...
ah...
ne volim veze na daljinu...
i sve je pocelo kao zajebancija, moja neka osveta...
njoj...
onoj sto je na vecer naseg prekida, mog i Tecktonikovog... bila predikat REDALJKE a Tecktonik je sudjelovao kao dopuna... (što ti nikako nije + !!!)
njoj...
što me izmuljala i okrenula od njega jer pati za Tecktonikom ko malo dijete za pažnjom... ali sad je sve okey...
njoj...
jer ona je prva imala Racer-a... i jos je luda za njim...
a on se kaje...
a on je ne može smisliti...
a on... on je sad moj frend s povlasticama...
hmm...
on ima neku karizmu zbog koje mi je tako dobar prijatelj postao...
a povlastice dolaze same sa sobom...



uglavnom... Broken Smile i 3 musketira... sad kad procitam ovaj post... tako imam filing da je naslov ipak trebao biti...



ah... moje nebuloze...

btw Tecktonik... ja ocekujem taj sms, znaš?

Post je objavljen 12.10.2008. u 23:13 sati.